Način na koji uočavam samo meni nije čudan, i jedino samu sebe ne smatram freakom. Isto tako ni ti, stranče. Sam razvijaš svoj pogled na svijet, ma koliko glup, ograničen i potpuno apsurdan bio. Nastojanje da u novi tekst koji izvlačim iz svoje pospane glave sadrži što više novonaučenih riječi čini me sputanom, i želim pisati tek kao dijete. Ali riječi izlaze same od sebe i jedino ih ja stižem razumijeti u skenudi kad ih napišem. Iako.. kasnije nedovoljno! Nemoj me ni pokušavati shvatiti! Nemoj ni pokušavat loviti moje riječi i igrati se mojim razumom kao zlatnim uvojcima svoje lutke. Nisi dovoljno precizan da u svakoj pročitaš pravo značenje. Nisi dovoljno precizan da svako slovo shvatiš za sebe... baš kao i da svako biće gledaš individualno... baš kao da i sebe izdvojiš na način na koji ti želiš i nađeš sebi mir u onome što jesi... ili bar u nastojanju nad pronalaženjem vlastite osobnosti i karaktera! Ne smatraj se nesposobnim za ono što želiš čisto da bi se utješio nakon odustajanja od ostvarivanja vlastitih želja, od hvatanja zvijezda... dodirivanja neba.... grijanja svojeg malog sunca. Jedino ti mogu poslati poljubac, da imaš propusnicu koja te uputila kako činiti. Stranče, otkrij se...
Post je objavljen 05.07.2007. u 12:18 sati.