svibanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Ožujak 2009 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (6)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

MADE BY:ENA ... ŠARENA

U tebi imam sve jer te hranim svojim osjećajima!

~~~Remember when we used to look how the sun sets far away?
And how you said: "This is never over"
I believed your every word and I guess you did too
But now you're saying : "Hey, let's think this over"~~~

If we'd go again
All the way from the start,
I would try to change
The things that killed our love.
Is there really no chance
To start once again?
I'm loving you.

~Ja znam da vrijeme ne voli heroje i da je svaki hram ukaljalo! Al' meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo!~


Shot at 2007-07-04

I remember little things you hardly ever do... :)

Shot at 2007-07-04

Shot at 2007-07-04

Shot at 2007-07-04
Tell me why,
I don't know why it's over.....
~..I remember shooting stars, the walk we took that night..~
I hope your wish came true, mine betrayed me!

Tvoje oči su poput dupina koji se kupaju u beskrajnoj toplini tvojega pogleda... nikad ih nemoj zatvoriti jer kažu da dupini umiru u tami!

Oh, this night is too long...
I have no strength to go on...
No more pain, I'm floating away...
Through the mist I see the face
Of an angel, who calls my name...
I remember you're the reason I have to stay.....






I CAN'T SAY GOODBYE, HAVE TO MAKE IT RIGHT!

Tko sam ja...~~VANKI~~... Zarobljenik

Zarobljenik mašte... zarobljenik dječijeg intuzijazma... Zarobljenik morskoga plavetnila i krvavog neba... zarobljenik svoje osobne karakterne nepreciznosti. Zarobljenik stvarnoga u nestvarnim količinama i nestvarnoga u nedovoljnim količinama. Zarobljenik nezadovoljenog momenta i beskrajnog treptaja oka koji se kupa u vlažnim kapcima neostvarenih snova. Zarobljenik svijeta bez snova i života. Zarobljenik otkucaja sekunda i odbrojavanja stotinki do beskrajnog puta kojim valja koračati van zarobljeništva. Zarobljenik od sanjarskog zarobljeništva... ZAROBLJENIK...~Vanki~...

Shot at 2007-07-06
The child without a name grew up to be the hand...
To watch you, to shield you or kill on demand!
The choice he´d made he could not comprehend...
His blood a grim secret they had to command...


While Your Lips Are Still Red Lyrics



Otkucaji sekunda mjere mi puls dok se bezbrižno igram u pješčaniku svojeg najboljeg prijatelja-sjene... Ali nakon nekog vremena moram pokupiti kantice i lopatice, te se pokazati... daleko... doći do sviju... prosuti sposobnosti pred perfekcioniste da osjete moje moći ili ne moći-ovisno kako ih dožive... strah nije mjesto za to!


Kao I Jučer sanjao sam te
ruke su mi bile na oltaru mojih pobuda
zaronjene stijene plaču
svjetlost počinje tihim mijenjanjem mojih pobuda
kao i jučer
iza zavjese
možda na mom licu nađes tragove sjećanja
možda ne razumijes
ali
volim te
krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguće snagom poruke
razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje križeve
kao i jučer
iza zavjese
ono sto me stalno plaši zvuči poznato
mozda ne razumiješ
ali
volim te
gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suviše
stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
moglo je biti proslo stoljeće
kao i jučer
iza zavjese
zamisli da brdo slika putuje svemirom
mozda ne razumiješ
ali
volim te.

ponedjeljak, 07.05.2007.

Inane soul

Ne dirnuto... ne ranjeno... ne iskrivljeno... ne oštećena vizija boljega... nanovo rođeno... tek započeto... ne ukleto... bistro... za ostvariti viziju svega boljega uvijek treba bar još jedan razlog... a kad se nađe, tražimo novi. Ali ja neću dozvoliti da se to u meni sagradi... jer nisam stvarna... i dok gutam... gušim se... a dok dišem, krvarim... kad trčim zapinjem... kad se spotičem, padam... a kad padnem, ne ustajem... Koljena se ujedine sa zemljom, a glava klone na prsa... Ruke se sklope u najnoviju molitvu... a oči se zacakle najtoplijom vodom... Koja ne djeluje umirujuće, već prži. Ali ništa se ne gubi, ostaju samo rane. Rane ne zacjeljuju... samo se množe.. Jer kao što rekoh... dok padam stvaram... dok stvaram padam... kad padam... ne ustajem... I samnom je družina... samo na različitim mjestima... zbog toga teže uočljiva. Ali padamo svi... tu i tamo, kako kad... kako zbog koga... i vjerujemo da padaju zbog nas... da se ruše zbog nas... da krvare zbog nas... da ih peče zbog nas... Isto tako se uništavamo zbog istih ili sličnih... Nismo jaki kako se zamišljamo... KAD PADAMO, NE USTAJEMO.