|
|
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
~~~Remember when we used to look how the sun sets far away?
And how you said: "This is never over"
I believed your every word and I guess you did too
But now you're saying : "Hey, let's think this over"~~~
If we'd go again
All the way from the start,
I would try to change
The things that killed our love.
Is there really no chance
To start once again?
I'm loving you.
~Ja znam da vrijeme ne voli heroje i da je svaki hram ukaljalo! Al' meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo!~
Shot at 2007-07-04
I remember little things you hardly ever do... :)
Shot at 2007-07-04
Shot at 2007-07-04
Shot at 2007-07-04
Tell me why,
I don't know why it's over.....
~..I remember shooting stars, the walk we took that night..~
I hope your wish came true, mine betrayed me!
Oh, this night is too long...
I have no strength to go on...
No more pain, I'm floating away...
Through the mist I see the face
Of an angel, who calls my name...
I remember you're the reason I have to stay.....
I CAN'T SAY GOODBYE, HAVE TO MAKE IT RIGHT!
Zarobljenik mašte... zarobljenik dječijeg intuzijazma... Zarobljenik morskoga plavetnila i krvavog neba... zarobljenik svoje osobne karakterne nepreciznosti. Zarobljenik stvarnoga u nestvarnim količinama i nestvarnoga u nedovoljnim količinama. Zarobljenik nezadovoljenog momenta i beskrajnog treptaja oka koji se kupa u vlažnim kapcima neostvarenih snova. Zarobljenik svijeta bez snova i života. Zarobljenik otkucaja sekunda i odbrojavanja stotinki do beskrajnog puta kojim valja koračati van zarobljeništva. Zarobljenik od sanjarskog zarobljeništva... ZAROBLJENIK...~Vanki~...
Shot at 2007-07-06
The child without a name grew up to be the hand...
To watch you, to shield you or kill on demand!
The choice he´d made he could not comprehend...
His blood a grim secret they had to command...
While Your Lips Are Still Red Lyrics
Otkucaji sekunda mjere mi puls dok se bezbrižno igram u pješčaniku svojeg najboljeg prijatelja-sjene... Ali nakon nekog vremena moram pokupiti kantice i lopatice, te se pokazati... daleko... doći do sviju... prosuti sposobnosti pred perfekcioniste da osjete moje moći ili ne moći-ovisno kako ih dožive... strah nije mjesto za to!
Kao I Jučer sanjao sam te
ruke su mi bile na oltaru mojih pobuda
zaronjene stijene plaču
svjetlost počinje tihim mijenjanjem mojih pobuda
kao i jučer
iza zavjese
možda na mom licu nađes tragove sjećanja
možda ne razumijes
ali
volim te
krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguće snagom poruke
razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje križeve
kao i jučer
iza zavjese
ono sto me stalno plaši zvuči poznato
mozda ne razumiješ
ali
volim te
gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suviše
stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
moglo je biti proslo stoljeće
kao i jučer
iza zavjese
zamisli da brdo slika putuje svemirom
mozda ne razumiješ
ali
volim te.
Stvarno živim u sjenci tvoje sjenke...
Moj osmjeh je stvarno grč...
Priča nije fer...
I vraćam se njima, ali stvarno... stvarno nemaju ime...
I ne znaš koje se male stvari broje...
I fali mi odmjeh i riječ, i dodir i lice, i laži i stnice...
Nagla kakva jesam, slagala sam tebe da si laž.
Ali svi peroni svijeta me nisu promijenili.
PLAVETNILO NEBA MISLI SKREĆE, ALI ONDA PDANE NOĆ... PROKLETA NOĆ...
Tražim te, sanjam te u noćima, u pijanim očima, u licima stanovnika nekih drugih svijetova...
OPROSTI ŠTO NEMAM SNAGE DA TI SLAŽEM DA TI ŽELIM SREĆU S NJOM!
JEDAN!
Zivim u senci senke tvoje senke... i znam da znas:
jos uvek sminkam stvarnost tvojom bojom, jer drukcije ne umem
ne razumem, ne zelim pred laznim svetom celim da se lazno veselim...To nije osmeh - to je grc. Ljudi su slepi.
Lepi dani, nasmejani, za tebe - za mene skice,
druge duge ulice, srce skitnice zgazeno nehotice...
Znam da znas. Jer u svim snovima ti vrtim sve te prazne reci
praznim danima. Nestajes. I prica odavno nije fer:
lepotica i zver - suvise razno. Sve je prazno.
Prazno je zarazno. Neprolazno.
Vracam se njima - zar mislis da se stvarno ponosim time?
U mojoj glavi posle svega sve one nemaju cak ni ime...
...samo te oci posecene vetrom koje sjaje bas kao i moje
- znam da znas, al ne vidis i ne cujes, i ne znas koje
male stvari se broje... i dok porazi se roje,
plasim se da priznam da postojis, rane gnoje... i da mi falis...
Fale mi dodiri, fale mi reci, fali mi osmeh
fali mi lice, fale mi lazi, fale sitnice
- dosta krivice! Ptice selice nestaju...
Ja ostajem i svi ti pogledi me plase:
prokleti srecni zagrljeni ljudi! ...te uloge su bile nase...
Samo moje i tvoje! A gde smo sad? Gledaj u mene! Nema mene...
samo sene uspomene... samo tragovi...
Koliko dobijes, toliko das. Ti nisi smela... znam da znas...
...znam da znas...znam da znas...
Refren:
Jedan zivot - gde prestajem ja, gde pocinjes ti
Jedna ljubav - gde stali smo mi, gde sad su drugi
Jedan zivot - gde prestajem ja, gde pocinjes ti
Jedna ljubav - gde stali smo mi, gde sad su drugi
Jedan zivot - gde prestajem ja, gde pocinjes ti
Jedna ljubav - gde stali smo mi, gde sad su drugi
...i reci, sta je to ponos, sta je to sram? Ne zelim da znam!
...i kad se svet srusi, na starom mestu bicu sam...
Sve suze sveta sprala je kisa. Na kraju nisi ni siguran
da si uopste plakao, niti da si dno dotakao...
...a nagao kakav jesam, slagao sam sebe da si laz
I vratio se svojim starim stazama...
Ali ni svi peroni sveta me ni malo nisu promenili:
i dalje isti blejer iz bloka, uvek mastarskog oka,
nikad izvan svog toka... mikrofon i dalje rokam na putu do doka luke srece.
I dan je taj sto me vara, plavetnilo neba misli skrece.
...a onda padne noc, prokleto dugi sati, sakatim srcem shvatim:
sitnice, ponos, inati nece mi dati da pratim trag - a znam:
sve je nista, slomicu kazaljke, vreme ce stati,
kosmos ce cekati! ...da samo umem da te vratim!!!Trazim te, sanjam te pijanim ocima, u nocima, u tudjim licima,
u stanovnicima nekih drugih svetova - gde je nas?
Micem usnama bez glasa dok pada zaborava plast...
Cutim jer znam da znas. Uvek si znala i uvek znas! Ti...
Jedina moja, tebi koja odavno nisi jedina:
svaka sekunda kao godina, al' barem znam na cemu sam,
i barem znam da nema nas i spreman sam da budem nasmejan pred svima
iako te kad sam solo i dalje oblikujem od oblaka dima!
...i kroz paucinu vracam dane kad smo ti i ja jos bili tim
oprosti sto nemam snage da te slazem da ti zelim srecu sa njim
a i sta ce ti to od mene? Sve uspomene s kaputa stresi,
samo budi to sto jesi, tu gde si ... sta god da se desi,
ti budi oke i nikad ne saznaj kako to boli
kad nekoga volis a mrzis, kad mrzis a volis
i lomis se da izdrzis...Ostaje nada da ce nekad negde neko hteti da shvati
mene.. moja lutanja, mastanja i sanjanja i znati da ih prati
i ko zna... mozda jednom nadjes me, tamo gde prestajem ja
gde pocinjes ti, gde stali smo mi, gde sada su drugi...
...ali sresces samo stranca, slucajnog prolaznika i pogled leden...
...iako te je taj neznanac nekada voleo vise od sebe.
Smjeh je ono što sam odlučila koristiti kao oružje za svijet izvan mojih zidova od kojega strahujem. borit ću se smijehom-smijeh je jedini ljek. Smjeh će me ojačati, njime ću zaboraviti, otrpjeti što imam i krenuti dalje, ne ostavljajući ga. Mislim da je vrijeme da prestanem toliko ljubavi pružati osobama koje nisu vrijedne. Mislim da sam dovoljno pažnje posvetila ljubomori i bjesu ostalih. Mislim da sam, nažalost, prestrogo vjerovala svim ljudima na ovom svijetu kao dijete s povezom na očima u invalidskim kolicima koje nije sposobno ništa učiniti dok se ne riješi svojih hendikepa. Ja ih se upravo riješavam, i zatvaram vrata vanjskom svijetu, posvećujem se nutrini kao kod romantizma... ali moj realizam se nalazi tu, unutra... gdje ne puštam više nikoga osim onih koji su već zaslugom zalutali ondje da me čuvaju i paze... i da mi pomognu da se smijem :)
