|
|
| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
~~~Remember when we used to look how the sun sets far away?
And how you said: "This is never over"
I believed your every word and I guess you did too
But now you're saying : "Hey, let's think this over"~~~
If we'd go again
All the way from the start,
I would try to change
The things that killed our love.
Is there really no chance
To start once again?
I'm loving you.
~Ja znam da vrijeme ne voli heroje i da je svaki hram ukaljalo! Al' meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo!~
Shot at 2007-07-04
I remember little things you hardly ever do... :)
Shot at 2007-07-04
Shot at 2007-07-04
Shot at 2007-07-04
Tell me why,
I don't know why it's over.....
~..I remember shooting stars, the walk we took that night..~
I hope your wish came true, mine betrayed me!
Oh, this night is too long...
I have no strength to go on...
No more pain, I'm floating away...
Through the mist I see the face
Of an angel, who calls my name...
I remember you're the reason I have to stay.....
I CAN'T SAY GOODBYE, HAVE TO MAKE IT RIGHT!
Zarobljenik mašte... zarobljenik dječijeg intuzijazma... Zarobljenik morskoga plavetnila i krvavog neba... zarobljenik svoje osobne karakterne nepreciznosti. Zarobljenik stvarnoga u nestvarnim količinama i nestvarnoga u nedovoljnim količinama. Zarobljenik nezadovoljenog momenta i beskrajnog treptaja oka koji se kupa u vlažnim kapcima neostvarenih snova. Zarobljenik svijeta bez snova i života. Zarobljenik otkucaja sekunda i odbrojavanja stotinki do beskrajnog puta kojim valja koračati van zarobljeništva. Zarobljenik od sanjarskog zarobljeništva... ZAROBLJENIK...~Vanki~...
Shot at 2007-07-06
The child without a name grew up to be the hand...
To watch you, to shield you or kill on demand!
The choice he´d made he could not comprehend...
His blood a grim secret they had to command...
While Your Lips Are Still Red Lyrics
Otkucaji sekunda mjere mi puls dok se bezbrižno igram u pješčaniku svojeg najboljeg prijatelja-sjene... Ali nakon nekog vremena moram pokupiti kantice i lopatice, te se pokazati... daleko... doći do sviju... prosuti sposobnosti pred perfekcioniste da osjete moje moći ili ne moći-ovisno kako ih dožive... strah nije mjesto za to!
Kao I Jučer sanjao sam te
ruke su mi bile na oltaru mojih pobuda
zaronjene stijene plaču
svjetlost počinje tihim mijenjanjem mojih pobuda
kao i jučer
iza zavjese
možda na mom licu nađes tragove sjećanja
možda ne razumijes
ali
volim te
krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguće snagom poruke
razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje križeve
kao i jučer
iza zavjese
ono sto me stalno plaši zvuči poznato
mozda ne razumiješ
ali
volim te
gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suviše
stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
moglo je biti proslo stoljeće
kao i jučer
iza zavjese
zamisli da brdo slika putuje svemirom
mozda ne razumiješ
ali
volim te.
..."U Grčkom se, na primjer, duša zove pneuma, a to je opet blisko nazivu za pluća, organ za disanje, ali i nazivu za neke mnogo banalnije stvari koje imaju veze sa zrakom, na primjer za-pneumatike. I u nas se, uostalom, za onaj dio lopte, ili za onaj dio kotača u koji dolazi zrak, dugo govorilo-dušica. I eto do čega smo došli; Ispada da je naša duša, koja troši zrak, zapravo nalik na pneumatike, ili, ako hoćete, na nogometnu loptu. To dakakao ne znači da je zrak njezin jedini sadržaj, ali to svakako znači da on jest najvažniji čim je duša po njemu i ime dobila, a iz njega proizlaze i sasvim ozbiljne posljedice. Proizlazi, naime, najprije to da se duša, onda kada je jako prožeta emocijama, nekako prazni; da postaje manja, kao što se automobilska guma spljošti, a lopta prestane odskakati. Zato je treba dopunjavati zrakom što brže i što bolje, pa zato uvijek i uzdišemo kad smo uzbuđeni, pumpamo da nam duša ne klone i da ne ostanemo bez nje. Proizlazi, nadalje, da se razne duše prazne i gube na težini zbog različitih razloga: jedne od ljubavi, druge od žalosti, treće od treme, četvrte od zlobe ili mržnje, pete od ganuća...
Za svaku od njih, hajde da budemo malo patetični, postoji na cesti, ili-Igralištu života, nekakav TRN koji ih može probosti ili ispuhati, a zbog kojeg je potrebno brzo ponovno pumpanje, ako već ne i krpanje..."
I baš kad pomislite kako na satu Hrvatskog jezika može biti puno zanimljivije, a vi se bavite interpukcijom i ispravljanjem nečijh namjernih greški, shvatite kako se zanimljivosti nalaze u slučajno odabranom lijepom tekstu, iako se ja još uvijek ne slažem s činjenicom da je naša duša nogometna lopta :) Ja sam je uvijek zamišljala kao leteća zrnca prašine =) GGGHHHAAA (ali ja imam bujnu maštu)
Kao veliki balon... Koji se odjednom raspukne. I nema te više. Na ovom šarenomse svijetu. Stane li mi svijet na dlan? STANE... I SVIJET... I SVE. ONDA KAD TO ŽELIM... I KAD MOGU PODNIJETI TEŽINU. Stane mi sve na dlan... moj dlan je toliko velik... da se svatko posluži njime. I zauvijek tu. Bitno je voljeti. I davati u malim količinama. I žudjeti za boljim sutra, a ne žaliti da lošim danas... Jer danas će PROĆI... sutra DOLAZI... NEIZVJESNOST... IŠČEKIVANJE. SUTRA. Nikad ne znaš što se može dogoditi.
Oči... sigurno one bez razloga nisu jednake veličine sad i onda... kad se tek rodimo... oči se nikada ne mjenjaju... one zauvijek odaju čovjeka... bez obzira smije li se ili možda plače... oči su jednake... one samo odašiljaju signale... ali ne mjenjaju se... i odaju čovjek u dušu... i po tvojim očima znam da si bio dobar, da jesi i da ćeš biti jednom dobar čovjek. zbog njih vjerujem u tebe. Neki dan sam ti željela svu sreću. Želim ti je i sada. Ali dok je dan... manje me boli... stvarno... ima nešto u toj noći... Nešto što ona izvuče... i kad one najmanje posjekotine u samoći, tami i tišini počnu krvariti same od sebe iako misliš da si ih zauvijek zatvorio... I to su sekunde kad te još uvijek očajno trebam. A jedino što me tješi jest jutro i nada da će tvoje mišljenje tad bit kompletno drugačije... I još uvijek se pitam dokad će ovo ovako stajati... da se bojim otvorit drugoj osobi..? Da se bojim voljet nekog tko nisi ti? I zašto baš JA?! Nisam toliko kriva. NISAM... Zašto ovolika kazna... Nekad bi se željela probuditi bez ijednog sjećanja... a nekad žalim što ih nisyam stvorila još... sve u svemu ja još uvijek, konstantno i često...noćima mislim o tome.. to jest, o tebi... umjesto spavanja sanjam budna. Maštam. I padne suza... umjesto osmjeha... i naseli se hladnoća umjesto zagrljaja... ako sam ovo ikad ikome učinila... ako sam ikad ikoga navela da se ovako osjeća... želim da me se smakne... želim biti zahvalna, ali zašto stalno plačem? Možda nisam jaka koliko sam očekivala od sebe? Sad to ionako nije važno.
I da, sretna NOVA GODINA...
