Marketing
We're leaving here tonight... There's no need to tell anyone...
Oči... sigurno one bez razloga nisu jednake veličine sad i onda... kad se tek rodimo... oči se nikada ne mjenjaju... one zauvijek odaju čovjeka... bez obzira smije li se ili možda plače... oči su jednake... one samo odašiljaju signale... ali ne mjenjaju se... i odaju čovjek u dušu... i po tvojim očima znam da si bio dobar, da jesi i da ćeš biti jednom dobar čovjek. zbog njih vjerujem u tebe. Neki dan sam ti željela svu sreću. Želim ti je i sada. Ali dok je dan... manje me boli... stvarno... ima nešto u toj noći... Nešto što ona izvuče... i kad one najmanje posjekotine u samoći, tami i tišini počnu krvariti same od sebe iako misliš da si ih zauvijek zatvorio... I to su sekunde kad te još uvijek očajno trebam. A jedino što me tješi jest jutro i nada da će tvoje mišljenje tad bit kompletno drugačije... I još uvijek se pitam dokad će ovo ovako stajati... da se bojim otvorit drugoj osobi..? Da se bojim voljet nekog tko nisi ti? I zašto baš JA?! Nisam toliko kriva. NISAM... Zašto ovolika kazna... Nekad bi se željela probuditi bez ijednog sjećanja... a nekad žalim što ih nisyam stvorila još... sve u svemu ja još uvijek, konstantno i često...noćima mislim o tome.. to jest, o tebi... umjesto spavanja sanjam budna. Maštam. I padne suza... umjesto osmjeha... i naseli se hladnoća umjesto zagrljaja... ako sam ovo ikad ikome učinila... ako sam ikad ikoga navela da se ovako osjeća... želim da me se smakne... želim biti zahvalna, ali zašto stalno plačem? Možda nisam jaka koliko sam očekivala od sebe? Sad to ionako nije važno.
I da, sretna NOVA GODINA...
Post je objavljen 02.01.2008. u 01:01 sati.