..."U Grčkom se, na primjer, duša zove pneuma, a to je opet blisko nazivu za pluća, organ za disanje, ali i nazivu za neke mnogo banalnije stvari koje imaju veze sa zrakom, na primjer za-pneumatike. I u nas se, uostalom, za onaj dio lopte, ili za onaj dio kotača u koji dolazi zrak, dugo govorilo-dušica. I eto do čega smo došli; Ispada da je naša duša, koja troši zrak, zapravo nalik na pneumatike, ili, ako hoćete, na nogometnu loptu. To dakakao ne znači da je zrak njezin jedini sadržaj, ali to svakako znači da on jest najvažniji čim je duša po njemu i ime dobila, a iz njega proizlaze i sasvim ozbiljne posljedice. Proizlazi, naime, najprije to da se duša, onda kada je jako prožeta emocijama, nekako prazni; da postaje manja, kao što se automobilska guma spljošti, a lopta prestane odskakati. Zato je treba dopunjavati zrakom što brže i što bolje, pa zato uvijek i uzdišemo kad smo uzbuđeni, pumpamo da nam duša ne klone i da ne ostanemo bez nje. Proizlazi, nadalje, da se razne duše prazne i gube na težini zbog različitih razloga: jedne od ljubavi, druge od žalosti, treće od treme, četvrte od zlobe ili mržnje, pete od ganuća...
Za svaku od njih, hajde da budemo malo patetični, postoji na cesti, ili-Igralištu života, nekakav TRN koji ih može probosti ili ispuhati, a zbog kojeg je potrebno brzo ponovno pumpanje, ako već ne i krpanje..."
I baš kad pomislite kako na satu Hrvatskog jezika može biti puno zanimljivije, a vi se bavite interpukcijom i ispravljanjem nečijh namjernih greški, shvatite kako se zanimljivosti nalaze u slučajno odabranom lijepom tekstu, iako se ja još uvijek ne slažem s činjenicom da je naša duša nogometna lopta :) Ja sam je uvijek zamišljala kao leteća zrnca prašine =) GGGHHHAAA (ali ja imam bujnu maštu)
Post je objavljen 26.01.2008. u 13:33 sati.