Smjeh je ono što sam odlučila koristiti kao oružje za svijet izvan mojih zidova od kojega strahujem. borit ću se smijehom-smijeh je jedini ljek. Smjeh će me ojačati, njime ću zaboraviti, otrpjeti što imam i krenuti dalje, ne ostavljajući ga. Mislim da je vrijeme da prestanem toliko ljubavi pružati osobama koje nisu vrijedne. Mislim da sam dovoljno pažnje posvetila ljubomori i bjesu ostalih. Mislim da sam, nažalost, prestrogo vjerovala svim ljudima na ovom svijetu kao dijete s povezom na očima u invalidskim kolicima koje nije sposobno ništa učiniti dok se ne riješi svojih hendikepa. Ja ih se upravo riješavam, i zatvaram vrata vanjskom svijetu, posvećujem se nutrini kao kod romantizma... ali moj realizam se nalazi tu, unutra... gdje ne puštam više nikoga osim onih koji su već zaslugom zalutali ondje da me čuvaju i paze... i da mi pomognu da se smijem :)
Post je objavljen 02.10.2007. u 11:29 sati.