|
|
| < | srpanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
~~~Remember when we used to look how the sun sets far away?
And how you said: "This is never over"
I believed your every word and I guess you did too
But now you're saying : "Hey, let's think this over"~~~
If we'd go again
All the way from the start,
I would try to change
The things that killed our love.
Is there really no chance
To start once again?
I'm loving you.
~Ja znam da vrijeme ne voli heroje i da je svaki hram ukaljalo! Al' meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo!~
Shot at 2007-07-04
I remember little things you hardly ever do... :)
Shot at 2007-07-04
Shot at 2007-07-04
Shot at 2007-07-04
Tell me why,
I don't know why it's over.....
~..I remember shooting stars, the walk we took that night..~
I hope your wish came true, mine betrayed me!
Oh, this night is too long...
I have no strength to go on...
No more pain, I'm floating away...
Through the mist I see the face
Of an angel, who calls my name...
I remember you're the reason I have to stay.....
I CAN'T SAY GOODBYE, HAVE TO MAKE IT RIGHT!
Zarobljenik mašte... zarobljenik dječijeg intuzijazma... Zarobljenik morskoga plavetnila i krvavog neba... zarobljenik svoje osobne karakterne nepreciznosti. Zarobljenik stvarnoga u nestvarnim količinama i nestvarnoga u nedovoljnim količinama. Zarobljenik nezadovoljenog momenta i beskrajnog treptaja oka koji se kupa u vlažnim kapcima neostvarenih snova. Zarobljenik svijeta bez snova i života. Zarobljenik otkucaja sekunda i odbrojavanja stotinki do beskrajnog puta kojim valja koračati van zarobljeništva. Zarobljenik od sanjarskog zarobljeništva... ZAROBLJENIK...~Vanki~...
Shot at 2007-07-06
The child without a name grew up to be the hand...
To watch you, to shield you or kill on demand!
The choice he´d made he could not comprehend...
His blood a grim secret they had to command...
While Your Lips Are Still Red Lyrics
Otkucaji sekunda mjere mi puls dok se bezbrižno igram u pješčaniku svojeg najboljeg prijatelja-sjene... Ali nakon nekog vremena moram pokupiti kantice i lopatice, te se pokazati... daleko... doći do sviju... prosuti sposobnosti pred perfekcioniste da osjete moje moći ili ne moći-ovisno kako ih dožive... strah nije mjesto za to!
Kao I Jučer sanjao sam te
ruke su mi bile na oltaru mojih pobuda
zaronjene stijene plaču
svjetlost počinje tihim mijenjanjem mojih pobuda
kao i jučer
iza zavjese
možda na mom licu nađes tragove sjećanja
možda ne razumijes
ali
volim te
krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguće snagom poruke
razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje križeve
kao i jučer
iza zavjese
ono sto me stalno plaši zvuči poznato
mozda ne razumiješ
ali
volim te
gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suviše
stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
moglo je biti proslo stoljeće
kao i jučer
iza zavjese
zamisli da brdo slika putuje svemirom
mozda ne razumiješ
ali
volim te.
... U biti kad pogledaš tri točkice uopće nisu zabavne i nisu zanimljive... iako ih uvijek stavljam baš kao što ću i sada... evo vidite... i opet.... aha. Jedna točkica je mnogo zanimljivija. Iziskuje mnogo manje truda, govori mnogo više, i ne izgleda prenapadno. Jedna točkica je dobra. I ostali interpukcijski znakovi su dobri! U biti ovaj post uopće nije trebao biti nimalo "gramatičan"... opet te točkice... no, zato se nemojte čuditi zbog čudnog naslova, jer, dakle, nije mi bila namjera pisati o točkicama. Ali ispada da sam ipak napisala neki post o točkicama. Kad smo kod točkica, primijećujem ih na raznim mjestima... kao na primjer čistoj bjelini... vidiljive su samo točkice koje se trkaju po glatkoj površini. Ne stoje na mjestu. Čak ni jedna točkica nije toliko zanimljiva kad stoji na mjestu. Zamislite da se sve ove točkice miču. Ja mislim da bi to trebalo bit zabavnije. Ni sama ne znam zašto je ovaj post ispao ovako nevjerovatno glup. Možda zato što je njegova tema i konverzacija trebala biti potpuno drugačije prirode, a ja sam pisala kao da nikad nisam čula za svoju ruku. Hoću reći, kao da me ruka uopće ne sluša. Hoću reći kao da su moj um i moja ruka odvojeni i ruka piše a ja buljim u ekran... Hoću reći, evo buljim u ekran i gledam sad sve te puste točkice i taj glupi post, i hoću reći... ništa ne shvaćam, to jest, hoću reći uopće ne razumijem sebe u ovom trenutku. I ovaj post nije bio namjeran, a sva podudaranja sa stvarnim likovima i događajima bila su posve slučajna... Hoću reći da je ovo glupo i spontano ispalo... odnosno, Hoću reći da zanemarite ovaj post i da ga uopće ne čeitate iako sam vam to rekla možda malo kasno jer eto, upravo sam završila post... sa te tri točkice... i četiri... ma fuck.. posve isto. .......
