... U biti kad pogledaš tri točkice uopće nisu zabavne i nisu zanimljive... iako ih uvijek stavljam baš kao što ću i sada... evo vidite... i opet.... aha. Jedna točkica je mnogo zanimljivija. Iziskuje mnogo manje truda, govori mnogo više, i ne izgleda prenapadno. Jedna točkica je dobra. I ostali interpukcijski znakovi su dobri! U biti ovaj post uopće nije trebao biti nimalo "gramatičan"... opet te točkice... no, zato se nemojte čuditi zbog čudnog naslova, jer, dakle, nije mi bila namjera pisati o točkicama. Ali ispada da sam ipak napisala neki post o točkicama. Kad smo kod točkica, primijećujem ih na raznim mjestima... kao na primjer čistoj bjelini... vidiljive su samo točkice koje se trkaju po glatkoj površini. Ne stoje na mjestu. Čak ni jedna točkica nije toliko zanimljiva kad stoji na mjestu. Zamislite da se sve ove točkice miču. Ja mislim da bi to trebalo bit zabavnije. Ni sama ne znam zašto je ovaj post ispao ovako nevjerovatno glup. Možda zato što je njegova tema i konverzacija trebala biti potpuno drugačije prirode, a ja sam pisala kao da nikad nisam čula za svoju ruku. Hoću reći, kao da me ruka uopće ne sluša. Hoću reći kao da su moj um i moja ruka odvojeni i ruka piše a ja buljim u ekran... Hoću reći, evo buljim u ekran i gledam sad sve te puste točkice i taj glupi post, i hoću reći... ništa ne shvaćam, to jest, hoću reći uopće ne razumijem sebe u ovom trenutku. I ovaj post nije bio namjeran, a sva podudaranja sa stvarnim likovima i događajima bila su posve slučajna... Hoću reći da je ovo glupo i spontano ispalo... odnosno, Hoću reći da zanemarite ovaj post i da ga uopće ne čeitate iako sam vam to rekla možda malo kasno jer eto, upravo sam završila post... sa te tri točkice... i četiri... ma fuck.. posve isto. .......
Post je objavljen 21.07.2007. u 16:46 sati.