Druga strana ljetne medalje

Mnogo me živciraju ovi brojni turisti koji šeću gradom. Brate, previše ih je. Ko mravi. Nema mjesta za proći od njih, doslovce. Više gotovo i ne čujem svoj materinji jezik. Sve što je oko mene je prilagođeno njima. Cijene su duplo veće gdje god okreneš - turistička tarifa. 100kn samo za obilazak poluotoka brodom. 300 kn za put na Kornate a da gosti uopće nemaju pojma da na tom putovanju uopće ne prismrde Kornatima na bliže od par kilometara. 8 štandova za Kornate u 50 metara kvadratnih Ne mogu prijeći preko mosta da nekome ne upadnem u kadar dok se slikaju. Hodaju brzinom puža pa ih moram svaki sekund ili zaobilaziti ili usporiti hod na njihov.  Svi su sretni i bezbrižni, jedu u restorančićima, uživaju u plodovima mora, ne razmišljaući o tome kako se mi domaći trgamo i borimo za taj koji euro viška koji nam daju kao napojnicu. Ne mogu otići na svoju najdražu plažu jer moram platiti 20 kn upada da se okupam. Ja, koja sam živjela u tom kvartu 15 godina, u gradu u kojem sam se rodila, moram plaćati da se okupam u svome moru, na svojoj plaži.

Fali mi Zadar zimi. Fali mi da odem na morske orgulje bez tisuću drugih ljudi koji tamo sjede. Fale mi prazne ulice i hladan zrak. Ah, ljeto..

02.08.2012. u 12:09 · Ostavi komentar (1) · Isprintaj · #