bit ću mjesečev trag...

Ima li mjesta za snove
u svijetu tuge i zla,
ima li mjesta za smijeh
kad znam,
samo u pjesmi mogu te naći,
samo kad sjena
ostavi pečat na zidu moje tuge
a vjetar mi zamrsi kose
kad stanem na prag i čekam...
čekam tebe koji nećeš doći
jer sjena koju vidim ,
to nisi ti,
to je tlapnja,
nemir
i dašak osjećanja
i rukom te svojom ne mogu dotaći.
Samo dok sanjam.
Kad jednom odem nekon tog bola,
kad note moje duše
ispjevaju zadnji stih,
doći ću k tebi
preko svih daljina
i kad te tuga svlada
smij se i znaj,
ja bit ću tvoj anđeo s neba,
bit ću mjesečev trag.