Tu i tamo....

Tu i tamo
Probudi se pjesnik u meni,
Onaj pisac povijesnog romana
Koji u ladicama duboko
Zakopan spava,
A onda
Bol presiječe sve
I nestanu sve lijepe riječi,
Njihova bujica naleti na branu
I one polete,
Slobodne poput ptica,
U visine,
Kao da ih nikada ni bilo nije.
Ostaje samo žal
Za nečim što je moglo biti,što je moglo i dalje sniti
U dubini moga žića
I možda jednom na papiru
Pronaći spokoj.
No, priznajem samoj sebi
I svima,
Bol je od ljepote jača...