Jesen.....

Nad modro se more spustila tjeskoba
Pa prstima od vjetra
Miluje val.
Uspavanom pjesmom razlila se tama.
Sklapam oči.
Pod nogama mi jesen
Kroz tišine šapće požutjelim lišćem,
Pticama u bijegu
I znam,
Zima će biti duga i teška.
Tražit ću tvoje tragove u snijegu.
Neću ih naći.

Prve......

Kišne kapi najavljuju teške jesenje sjete.
Pokušavala sam uhvatiti bistrinu....
uhvatila sam samo fragmente
izgubljenih i pronađenih snova.

..igre tople vatrice ove jeseni.
Kažu, zima će biti duga i hladna.
Neka to bude zima.

I da sto života imam...

Ne ostavljaj me samu
U ovom svijetu bez milosti i srama,
Bez tebe ja sam
Samo sjena
Koja ljubav životom plaća.
I da sto života imam
U svakom bih jednako
Voljela tebe,
Ali imam samo ovaj jedan
I samo ti jednom mogu
Pokloniti sebe.

SRETAN VAM DAN NEOVISNOSTI!!!

Kako ne voljeti to modro more
dok pjesmom mornara
doziva jutra
pod vedrim nebom
u prohladne zore.
Kako ne voljeti sol života,
bistrinu rijeka ,
tihi sklad gora,
kako ne voljeti kad je ljepota
u genima tvojim
još od davnina.
Dok sa visina
u očima orla krije se pjena
i zlatni klas,
znam da će uvijek biti tebe,
znam da će zauvijek biti nas.