More

Život je kao more,
olujno,
beskrajno daleko
puno sjete
puno tuge
puno suza
i potopljenih lađa.
Život je kao sunčani trag
na moru,
blješti srebrom
blješti smiješkom, blješti srećom
i životom.
Život je
dok nas ima,
a kada nas ne bude,
more ostaje kao trag
u sjećanju onih koji su nas
voljeli
i željeli
i tugovali i koji su nas
radovali
kao more....

Noćas

Noćas je moja noć...
Noc zrelih maslina...
Slavuja pod prozorom...
Usana boje vina
Željnih dodira..
U strunama noći...
Blago onoj..
Koja ce doći....
I rosom oprati..
S umornog lica....
Tugu...

Eto sličke sa 6. Međunarodnog festivala književnosti "Dani prijtelja knjige".
Sretna i zadovoljna pljeskom...za pjesmu Na žalu života:))))))

ROBINJA.....

Htio si slavuja da te jutrom budi,
Htio si ruke
Da te noću grle,
Htio si more u očima neba
I maslinu staru
Što stoljećima ječi.
Imaš ti sve to i još mnogo više,
Imaš i ovu
Pjesmu bez riječi
I ovu ludu što za tobom žudi
U noćima bez snova
I sa licem sjete.
Dok prebirem tiho note noćnih sati,
Negdje daleko
U sobi punoj sjena
Tvoje lice mjesec nitima dira
I srebrom blaži
Uzdrhtale vjeđe.
Sjedim kraj kamina, a misao bježi,
Imenom se tvojim
Moje čežnje zovu.
Uzmi me večeras, bit ću sve što hoćeš,
I vatra i led
I robinja i dama.
Uzarela krv je, a leden vjetar brije.
U meni noćas nema ni kajanja ni srama....





Za ove prekrasne slike jedne stare, stare masline koja još daje obilje ploda, moram zahvaliti dragom, dragom...Anti....HVALA!!!

Jednom......

Jednom,
okajat ću svoje grijehe.
Jednom,
svanut će dan
kada ću pogledati u nebo
i vidjeti ptice.
Jednom će zrela jesen
i meni donijeti plodove,
plodove osmjeha dragog lica.
Jednom,
sve će nestati
i tuga postati dio ružnog sna.
Jednom
i ja ću dotaknuti zvijezde
i kroz tišine nebeske
zaploviti...
u sjećanju...
I Bog mi je svjedok,
u tom ću trenu misliti na tebe
i ovaj grijeh
koji mi žari dušu i trga srce.
Jednom,
kad pokora bude iza mene
i kada sve dođe na svoje mjesto,
misli na mene često
kroz poljane boja
i jesenjeg zlata...
Jednom,
kada me ne bude više....