ROBINJA.....

Htio si slavuja da te jutrom budi,
Htio si ruke
Da te noću grle,
Htio si more u očima neba
I maslinu staru
Što stoljećima ječi.
Imaš ti sve to i još mnogo više,
Imaš i ovu
Pjesmu bez riječi
I ovu ludu što za tobom žudi
U noćima bez snova
I sa licem sjete.
Dok prebirem tiho note noćnih sati,
Negdje daleko
U sobi punoj sjena
Tvoje lice mjesec nitima dira
I srebrom blaži
Uzdrhtale vjeđe.
Sjedim kraj kamina, a misao bježi,
Imenom se tvojim
Moje čežnje zovu.
Uzmi me večeras, bit ću sve što hoćeš,
I vatra i led
I robinja i dama.
Uzarela krv je, a leden vjetar brije.
U meni noćas nema ni kajanja ni srama....





Za ove prekrasne slike jedne stare, stare masline koja još daje obilje ploda, moram zahvaliti dragom, dragom...Anti....HVALA!!!