HVALA

...svima koji su vjerovali i vjeruju u mene, hvala svim dragim ljudima koji posjećuju ovaj blog, hvala svima koji osjećaju onaj tračak vječnosti kojim je obavijena moja nikad prežaljena ljubav...Hvala vam!!!

Napokon obavljeno:)))

Prezentacija prošla, autorica zadovoljna, mikrofon i ja se još uvijek volimo.
Evo obavijesti koja je objavljena u tiskovinama, zajedno sa fotkom.



Poštovani,
sretni smo što vas možemo obavijestiti da smo jučer u sklopu Noći knjige u El Riju (gdje je privremeno aktivan prodajni sajam samo riječkih izdavača) predstavili osmi po redu roman autorice Jadranke Bukovice "Dug put prema gore" . Roman je objavljen prije 20-ak dana u izdavačkoj kući Dušević&Kršovnik.

Zeljela bih...

...sakriti ruke u tvoje tople dlanove
u svim ovim zimama
sto pred nama stoje,
izgubiti se
u dubinama tvog pogleda
dok me miluje u prohladna jutra
kasnih jeseni,
osjetiti ljubav bez kraja
dok tvoja misao ljubi moju
jer bez nas ne postoji sutra
koje bih htjela
i samo kad bih smjela
jos jednom cuti tvoj glas
kako me doziva
preko modrog mora
nadjacavsi sve bure i juga,
sve brodove i jedra.....
Zeljela bih
da u mojoj dusi ne caruje
tuga...

NAPOKON..nakon godinu dana, moja nova knjiga (8.)upravo izašla iz tiska..nadam se da ćete se radovati zajedno samnom:)))))

NAPOKON..nakon godinu dana, moja nova knjiga (8.)upravo izašla iz tiska..nadam se da ćete se radovati zajedno samnom:)))))

pitaju me...

Pitaju me često zašto pišem tužne pjesme. Mogla bih odgovoriti svašta, ali neću. Moje pjesme, to sam ja, to je dubina mojih osjećaja i ako sam tužna, a jesam, ne mogu se radovati, smijati. Ne mogu se radovati suncu kad oko mene padaju suze poput kišnih kapi s jeseni. Ne mogu se radovati kad Vedar dan odjednom zasjeni oblak tišine i ne povlači se, bez obzira kakvi vjetrovi puhali i kakve oluje vladale ovim životom koji sve manje ima svoj smisao u radosti, a sve više se pronalazi u suzama bisernim. Ovaj život kao rijeka protječe pored mene a ja, tek što ispružim ruku i pokušam dohvatiti onu jednu kapljicu koja bi me osvježila, vratila pjesmu na moje usne, povlačim se jer se povući moram, jer drugi tako žele. Ne ja. Nikada ne ja. Stoga, oprostite mi na suzoslovima i prihvatite me takvu kakva jesam. Samo slaba žena koja plešući na žici svoje tuge dio snova želi prenijeti...Vama...

san o sreći

Duboko u mojim tišinama
tuga je pronašla
dom.
Dok gasne zraka sunca
što mi je grijala
dlan
kroz suze nestaje
još jedan
san
o sreći...

Zelim...

Zelim u zivotu osjetiti jos jednom bar
vjetar slan u kosi,
na kozi modro more
i val sto me nosi
dubinama.

Zelim u zivotu osjetiti jos jednom bar
tvoj dlan na licu
i pustiti suzu
k'o ranjenu pticu
visinama.

Zelim u zivotu zaplesati bar jednom
u zagrljaju tvom
taj ples zivota
sto protkan je snom
i tajnama.

Zelim u zivotu jos jednom bar.....

trazeci tebe.....

Sumorno jutro vuce se nad gradom,
more sumi sjetom,
daljinama bez kraja,
a ja,
trazim osmjeh tvoj,
zrcalo tisine zarobljenog sjaja.
Pruzi mi ruku
preko kraja svijeta,
ti Sanjar si na zici
zaboravljenih nada,
moja tiha tuga u nocima bez sna
u koju cu jos jednom
zaroniti do dna
trazeci Tebe...

Kazu da se jednom u zivotu voli...

Kazu da se jednom u zivotu voli,
da je samo jednom
ljubav ona prava
za nju se zivot bez pitanha daje,
za nju svemir na trenutak staje.

A sto kad ljubav pokuca na vrata
kada vec je kasno
i kad nema nade,
kad godine prodju u laganju sebe
jer je srce kasno upoznalo tebe.

Znam, na odru vjecnom srest ce nam se ruke,
tvoje mile oci
sklopit cu tisinom.
Tek tada cu,znas to,prepustit se Bogu.
Kad ne bude te vise samo to jos mogu.

Jer, kazu da se jednom u zivotu voli
iskreno,duboko,
dusom punom bola.
Bez mora koje volim i tebe ne postojim,
bez tebe se zivota u samoci bojim...