Oprosti.....

Bio si mi sjajni biser,
ona kap vode na usnama
suhim od suza.
I dok rijeka života pored mene teče,
je žeđam
u bol zapretena
kao misao utkana
u tapiseriju vječnosti
zauvijek željna
tvojih dodira
i nikad dosanjanih nježnosti.

SRETAN BOŽIĆ SVIM DRAGIM PRIJATELJIMA!!!!

Kad Božić noćas pokuca na vrata
I svetih riječi pjesme
Uzdigne se glas,
Sjeti se da negdje iznad svih života
Ja u tišini
Mislim na nas.
Neka ti bude postelja meka,
Neka ti anđeli
Čuvaju san.
U svetoj noći za tebe i mene
Još jedna će suza
Kapnuti na dlan.
Kad zazvoni ponoć preko tihog trga
Slaveći Boga
Kroz pjesmu i smijeh,
Zaječat će bolom strune moje duše
Jer ti si moja pjesma,
Ti si moj grijeh....

Moj Anđele......

Ostani uz mene i kad prekrije me tama,
Ti si moja svjetlost
Što se nazire kroz noć.
Budi tu kraj mene kad ostanem sama,
Na tvojim će usnama
Bol života proć.
Kaplja moje tuge nek probudi tvoj san,
Nek lahor mog osmjeha
Bude dio tebe.
Notama od Boga ozari moj dan
Jer slušajući nebo
Ja predajem ti sebe.

Ne ostavljaj me samu....

Ne ostavljaj me samu
i ovoj agoniji vremena i snova
kad ničeg oko mene nema
osim izdaje i bola.
Ne ostavlja me samu
dok jesen kišama
ispire toplinu.
Igraju se sjene
s druge strane prozora
a u meni nemir.
Pruži mi ruku
preko svih ponora,
povedi me u zore masliine i mora
i reci da je život
samo ružan san....

Rapsodija u bijelom

Jesen je ukrala boju snijega,
Uspomena noći
Tone u mekoću.
Budim se
Dok topi se pahulja na dlanu,
Jedna od onih
Što prevari ih zora.
Sivomodrim nebo umiruje površinu mora.
Osmjeh na mom licu
Jeca u rapsodiji tlapnje i bola.
Jedna Božja suza dodirne mi čelo,
Oko mene sve,
Baš sve je
Nevino i bijelo.

Suza

Osjećam kako se bude nemiri.
Kroz dveri mojih sjećanja
Ulaziš tiho,
Toplinom svojih tuga
Miluješ moj san.
Jedna suza kapne na dlan,
Biserna, daleka.
I dok daljina
Tvoju bol od mene sakriva,
Svila tvojih dodira
Moje stihove obavija
Sjetom.

zapleši sa mnom

Zapleši sa mnom taj prokleti ples.
želim tvoje ruke
oko svoga tijela,
osjetiti na usnama dodir plah
pa neka nas nose note sudbine.
Sklopit ću oči u taj čas,
nestati u dubinama ponora tišine.
Ispruži ruku,
povedi me,
mene slijepu od tvojih koraka
zamrlu od bujice strasti
u venama,
mene nemoćnu na svojim grudima.
Zapleši sa mnom tu gdje ništa ne postoji,
gdje mirisom tvoje kože i vrijeme stoji.
Pusti me da sanjam, ne budi me,
samo pleši samnom taj
posljednji ples.