Sumorno jutro vuce se nad gradom,
more sumi sjetom,
daljinama bez kraja,
a ja,
trazim osmjeh tvoj,
zrcalo tisine zarobljenog sjaja.
Pruzi mi ruku
preko kraja svijeta,
ti Sanjar si na zici
zaboravljenih nada,
moja tiha tuga u nocima bez sna
u koju cu jos jednom
zaroniti do dna
trazeci Tebe...
Post je objavljen 04.04.2012. u 07:07 sati.