Još samo spržiti u dubokoj masnoći krokete od 3/4 kuhanog krumpira i 1/4 brašna, aranžirati i sexy fingerfood bu gotov. |
Da mene svaki dan netko mora razjebati???? Nas tri milijarde i dalje pušimo i nikaj nam nije, a vi pušite kurac i kaj vas kurac boli, kaj mi pušimo, pasmater!!!! Dadadada, ni droga nije zdrava! Svi Rolingstonsi umrli, jebem vas blentave. Opasne supstance! Odi mi vrit. 2054 nuklearne probe oni napravili do sada. Pa normalno da se treba pravdati. Dobro opravdanje? Stari moj i u Crkvi moreš prdnuti za vrijeme mise!!!! Nenenene, svi ti atomi su otišli u Bandićev Anatomijum, pasmater! |
Malo o legurama. Legura ili slitina je smjesa (čvrsta otopina) dvaju ili više metala. Sama slitina ima svojstva metala, ali obično različita od svojih sastojaka. Osim metala slitina može sadržavati i nemetale. Malo nespretno posloženo, no..... Interesantna je priča o 1 kuni ................................................... Hrvatski novčarski zavod na svojim stranicama navodi sastav kovanice: 65% bakra, 23,2% nikla, 11,8% cinka, a masa cijele kovanice je 5 grama. Prema tečaju objavljenom na stranicama Hrvatske narodne banke 1 euro jest 7,56 kuna, a na stranicama Kemijsko- tehnološkog fakulteta u Splitu stoji kako je cijena čistog bakra 26.10 € (500 g), Cinka 39.60 € (500 g) te nikla 96.60 € (500 g) Kovanica = 5 g 65% bakra = 3.25 grama 23,2% nikla = 1.16 grama 11,8% cinka = 0.59 grama _________________________ 65% bakra = 1.26 kuna 23,2% nikla = 1.69 kuna 11,8% cinka = 0.34 kuna Sve zajedno, cijena jednog 'slavuja' je 3,29 kuna. I došle legure do gastronomije. Taman smo "jučer" saznali što je brusnica, a što aceto balsamico i što je reduciranje, kad, vidi kurca, novi pojam u pojmovniku, legiranje. Pa sam legiral, makar tu isto ima svakakih bedastoća po internetu, da je i bešamel legiranje. Legiraju se najviše čorbe. Što je čorba? To je jelo ni vrit, a ni mimo, ni juhica, ali ni gulaš, između, gušća, ne od guske, guščija juhica, ili rjeđi gulaš. Nekaj s mesekom, ono, ajngemahtec, sarajevska, ili begova čorba. Legira se tako, da se umute vrhnje (kiselo) i žutanjak od jajca. Na kraju procesa, zgasimo vatru i ulijemo leguru uz mešung i gotovoooo. U svakom slučaju ukusnije nego "nano" kuhanje u tekućem dušiku. Ćevapi iz tekućeg dušika s Argonskim šugom? |
Barem nekaj tak čvrstoga u kući, već kad godina proizvodnje, odnosno starost dela "ovoga" problema. Stojko ni isto stajal sa dvadeset godina i sad između 50 i 60. Valjda bu ga jogurt učvrstil? Eto, dobili novoga mljekomata tu na placu u Španskom, OPG Jurkas i saznali novu informaciju, da mlijeko nije pasterizirano, već samo ohlađeno, što nam je otvorilo nove mogućnosti kućne proizvodnje, no o tom, po tom. Surfajući int. i u razgovoru sa ljudima, dolazim do spoznaje da su ljudi totalni dibidusi, ne poznavatelji mliječnih proizvoda, ali brate mili i svega drugoga. U raznim receptima i recepturama, buba se sve u 16. Kako napraviti kiselo mlijeko u domaćinstvu, ili jogurt? -ja bi stavio kiselo mlijeko,....... ja bi umješao jogurt..... ....uzeti kiselo vrhnje pa umješati....... ....a zapravo...... Da sada tu ne dramim raznim expertizama.... -kiselo mlijeko dobiš na sobnoj temperaturi, bez i malo truda, zmešaš par žlica kupovnog kiselog mlijeka i mlijeko odradi svoje. Kod jogurta je nekaj drugo. Je da yogurt po turski znači kiselo mlijeko, no, taj bugarski izum, ima te neke bakterijice, streptokoke, štapiće i to svašta nešta, da traži malo pomniju njegu. U mlijeku sirovom ima svakaj, pa i onih zločestih bakterija. Njih se rešimo grijući mlijeko na nekih 80 tak ° NC i tak 10-15 min., a ondak ohladimo na 40 ° NC i umutimo kupovni jogurt i to denemo u pećnicu, koju smo zagrijali na 40-45 ° C i ostavimo tak na 2-3 sata, zgasimo i čekamo da se ohladi na sobnu temperaturu, pa u friđ, da max. usporimo daljnju fermentaciju i eto nama yogurta. Ne znam kak vi, ali ja osjetim razliku okusa kiselog mlijeka, jogurta, vrhnja, kefira, acidofilnog mlijeka, sirutke, koju ne bacam, već malkice posolim i pijem. Ak je vama to sve isto, e onda ga jebi, nemamo kaj pričati. Interesantno je iskustvo frendice sa acidofilnim mlijekom, koje je proizvodila na taj način, da je u lagano zagrijano mlijeko stavljala kulturu kupovnog acidofilnog mlijeka, ali samo prvi puta. Dalje je koristila kulturu svoga proizvedenog. Kultura bakterija je pomalo slabljela i primat su počele preuzimati "zločeste" bakterije, te je nakon 5-6 "nacijepljivanja" dobila obično kiselo mlijeko. Sijaset raznih bakterija, sijaset proizvoda. Bitno je mlijeko pasterizirati, a ondak nanijeti bakterijsku kulturu i dalje je kontrolirano tretirati, da postupak ne krene krivo. Kod proizvodnje domaćeg zagrebačkog, svježeg sira, a i vrhnja, nije dobro da je mlijeko pasterizirano, već svježe, ispod kravice, mehanički pročišćeno kroz gazu, od zdrave krave, koja nije našišana antibioticima, "smrću" bakterijama, već sa svojim bakterijicama, onim dobrim. Zemeš mlijeko, uspeš u sud, poklopiš i ostaviš negdi sa strane u kuhinji. Konkretno, kod mene, ovih dana, temperatura u kuhinji je ok 23 ° NC. Za dan i pol, mlijeko se skiselilo i obrao sam vrhnje u šalicu, te u friđ. Količina mlijeka je bila 2 l, vrhnja, nekaj manje od 2 dcl. Ostatak rajngle sam mogel popiti u vidu gušćega kiselog mlijeka, no, ja sam to narezal na kvadratiće, mislim već, ak su na hrvatskom grbu kockice, eto kakva vam je naobrazba i puknul u pećnicu na 100 ° NC. Tak se to "kuhalo" otklopljeno, cca 3 h, zgasil i ostavil do drugi dan (večer je bila...prek noći) Drugi dan, ova radnja...sito, cediljka, gaza, rupičasta žlica, kockice van, žmikanje.... U zdjelicu, posolil, dodal ono vrhnje od prije, zmešal i netto, sa limenom zdjelicom 800 gr., od dvije litre mlijeka....12 kn.. Na placu, kod kumica, jedan takav sir košta 14 kn, a mjerica vrhnja, manje od 2 dcl, 6 kn, na što kumice utroše cca 2. 5 l mlijeka. Ako ne računamo, da je "prodala mlijeko", njen rad na tome košta 5-6 kn. Ma neka rade i zarade, ne velim nikaj, no, meni osobno tak gušt igrati se s tim doma, da ni normalno. Ovaj vikend mi je radni, doma. Bila plaća, pa se malo bahatim......piva u potocima, hehehe. Sjelo na zaštićeni 1600 kuna, a na ovršni, blokirani 800 kn. Dalje nebum, jer je plaća tajna, jelte. Mislim, štel sam poručiti dragoj Vladi, to kaj se tiče vozanja u BMW-ima i Audijima...... kaj se mene tiče, na kurcu bute se vozali....romobil možda, ko onaj lik od Fižulića, za prošle koalicije, hehehehehe. Svakaj sam si kuhal. Gledam mesoreznicu, pa mi opalo na pamet........ da meso režem.....malo sam ga zmrznul, forme radi i Kaj da tučem, makar volim lupati, radi suseda. Već ih vidim kak komentiraju: -čuj ih, pička im materina, pak bu šnicle imali za obeda. Ajte živili! |
I na HTV-u kandidat od novinara za Blog.hr. Uhvaćena banda koja je u karlovačkoj županiji pobacala, pazi sad ovo.... 88 bačava, a ne genitiv ....sveukupne težine od 150 t, bačava od 200 l i stalno bačava i bačava, jebem te u bačviiiiiiiiiiiiiiiii Pa shodno tome prijedlog za sigurnosno pitanje: -88 bačava je.....koliko tona? |
Što sve mi to financiramo, kupovinom šver, ovaaaaj, kupovnog duhana? 100 gr. 100 kuna.....1 kg = 1000 kn. Valjda budući neki teroristički napad, "svoje" države, na susjednu. Šverc ljudi? Izdavanje originalnih dokumenata kriminalcima? Šverc oružja? Proizvodnja i prodaja? I "Gjuru" sjebaše, a tak dobri tenkovi. I mislim si i mislim napisati posta, nigdi da nađeš na Int. sporne plakate, sam tu i tamo, koji po gradu, čist ono, da post armiraš s nečim. E, tak sam strastveni pušač, da popizdim na ovu našu Mafiju. Veli Neil deGrasse Tyson, da nam je bukva daljnji rođak, po tom nekom DNA. Za vjerovati mu je. Kod nas u Lici, kad dođeš prvo zagrliš mamu Bukvu, a ondak se iza javi Medo i veli: "a tati pusu?" Sad, da ne ispadnem ko Lustig i da ne serendam o nekom holokaustu, te naše ljekovite biljke, svete biljke, ići u takav progrom, pogrom mislim, dobro da nisam napisal program, cccccc, demonizirati ih tim Goebbels-ovim metodama, ma strašno. Zapravo u ovoj Hrvatskoj je mnoštvo pušaća, sem tih 200 familija. Tu popušiš čim se rodiš. Od voljene Države, krenut, a stići, ma ne, neću porediti četnički pokret, komunizam, početak i ideju, pa do pizdarije di su stigli, Ili M.A.F.I.A., ......(Etimologija) „Morte alla Francia Italia anela! (Smrt Francuskoj od Italije!).” Od rodoljuba do, ha.....hahaha Mafije! I što to sve gazi po nama.....duhanu, maminom, dedinom, bakinom vrtu, bolnicama u noćnim satima, po hodnicima, mesnim industrijama, od PIK-ova, do Gavrilovića. Upadne li to što u hrenovku, tirolsku, paštetu, a da ne pričam, kad za dana vidiš muhe, žohare i vrapce po Konzumima i drugim. Baš se pitam kako li izgleda društveni život noću, u tim objektima. Ljut, krenuh pisati posta, kad li....... naletjeh na post, tu, na internetu, gotov. U potpisu dragi Dežulović, pa rekoh, koji kurac ne? Evo, copy-paste!!!! „Znate li što sve gazi preko švercanog duhana? Žohari i uholaže? Miševi i štakori? Crvi i zmije?“ Tim šokantnim natpisom, odštampanim preko uznemirujuće fotografije kolonije štakora u kutu nekakvog tamnog, memljivog podruma – pa izvješenim po hrvatskom javnom prostoru, od uličnih billboarda do novinskih oglasa – otpočela je prije nekoliko dana agresivna državna kampanja protiv krijumčara rezanog duhana. Kao hrvatski čovjek i kao hrvatski pušač bio sam duboko tronut brigom države za moje zdravlje. To je Hrvatska kakvu smo sanjali i za kakvu se valjalo boriti, pomislio sam, država koja brine i kojoj je stalo. Gledajući plakat sa štakorima koji su se netom valjda posrali po balama rezanog duhana u nekoj švercerskoj garaži u predgrađu, prvi put sam se osjetio istinski postiđen što devedeset prve nisam uzeo pušku. Zbunilo me malo, istina, što u donjem desnom kutu oglasa ne stoji logotip Ministarstva zdravlja: umjesto toga, brižna je država tamo delegirala – Hrvatsku udrugu poslodavaca, Ministarstvo financija i Carinsku upravu. Kakve veze s mojim zdravljem, zaboga, imaju poslodavci i carinici? Naravno, nikakve: cijela kampanju pokrenula je Hrvatska udruga poslodavaca, dakle poslodavci iz duhanske industrije i trgovine duhanskim proizvodima, dakle Adris Grupa, Tvornica duhana Rovinj, Konzum i Tisak – zajedno s Carinskom upravom, dakle Ministarstvom financija, dakle Državom – jednostavno i samo zato što šverceri Poslodavcima uzimaju osamdeset posto ukupnog tržišta rezanim duhanom, a Državi stotinu milijuna eura godišnje. Iz nekog razloga, međutim, na plakatima i billboardima nema predsjednika uprave Adris Grupe Ante Vlahovića na terasi svog budućeg penthousea u centru Zagreba, ili prizora tri jahte obitelji Todorić na vezu u Dubrovniku, uz šokantni natpis „Znate li što sve gubimo zbog švercanog duhana?“. Briga za profit zgodno je, međutim, maskirana u brigu za naše zdravlje, pa se bossovi hrvatskog duhanskog kartela iznenada, eto, ubiše od sekiranja za moja pluća, u koja dimom krijumčarenog duhana unosim fekalije žohara i uholaža. Za razliku od njihovih proizvoda, samog ekstrakta hiljadugodišnjeg iskustva tibetanskih monaha, stogodišnjaka s Kavkaza i velebitskih travara. Valja mu se stoga pokloniti do poda, tko god da je bio marketinški genij koji je zamislo kako bi pušači – zamišljajući leptospirozne glodavce gdje gmižu i seru po švercerskim skladištima – trebali shvatiti kako pušenje ilegalnog duhana ubija, pa u prvoj trafici kupiti legalni, onaj s markicom Ministarstva financija i divovskim crnim slovima „Pušenje ubija“! Zaista, zašto Država i Poslodavci misle da bismo se mi, već godinama sustavno plašeni i maltretirani najperverznijim zamislivim antipušačkim kampanjama, sada trebali uplašiti običnih miševa? Ako već iz svojih dvoraca, penthousea i jahti ne vide da siromasi što kupuju švercani duhan i inače žive zajedno sa žoharima u kuhinji, crvima u ostavi i štakorima u podrumu, zašto – zaboga – misle bi između dvije polagane i bolne smrti izabrali onu skuplju? Istovremeno tako s imbecilnom štakorskom kampanjom, samo par dana nakon što su nas proizvođači i trgovci proleterske droge isprepadali uholažama i zmijama, čudesnom igrom slučaja Vlada je objavila povećanje trošarina na duhan. Naravno da Država nije tako glupa da bi novi namet pušačima predstavila kao svoj doprinos narodnom zdravlju: njen je cilj isključivo punjenje državnog budžeta, koji će se povećanjem trošarina za kunu do kunu i pol po kutiji cigareta, te udjela Države u njenoj cijeni na gotovo tri četvrtine – mole se, usput, antipušački Jehovini svjedoci da se sjete toga svaki put kad nam prezrivo predbace troškove liječenja – udebljati za lijepih stotinu pedeset milijuna kuna. Zašto, međutim, istovremeno podržavajući kampanju Poslodavaca, i Država – poput njih – hini brigu za naše zdravlje? Zašto nas jebe u zdrav mozak i nezdrava pluća, plastično nas upozoravajući kako pušenjem krijumčarenog duhana riskiramo teške bolesti i sigurnu smrt, pozivajući nas da teške bolesti i sigurnu smrt umjesto švercerima plaćamo njoj? Zašto nema kampanje koja bi upozorila da „uredno plaćanje trošarina na duhanske proizvode šteti u trudnoći“, da „podmirivanje obaveza prema Državi uzrokuje moždani udar“ ili „polaganu i sporu smrt“? Zašto, primjerice, u novinskim oglasima – kad već nema Vlahovića i Todorića – nema ni uznemirujućih fotografija kolonije netjaka i kumova u kutu nekakvog klimatiziranog staklenog ureda Carinske uprave u Aveniji Dubrovnik? Uz šokantni natpis „Znate li što sve plaćate trošarinama na duhanske proizvode“? Ili – ostanimo vjerniji originalnoj poruci – „Znate li što sve gazi preko vas?“. Pa dalje, kako slijedi: „Žohari i štakori? Ministri i doministri? Pročelnici i načelnici? Poreznici i carinici?“. Zašto, najzad – ako je krajnji cilj zaista iskorijeniti odvratnu naviku pušenja štakorskih govana – umjesto eksplicitnih fotografija pluća u formalinu i deformiranih ljudskih žvalja žutih zuba, na kutijama cigareta ne bi stajale eksplicitne fotografije premijera, ministra financija, i drugi uznemirujući prikazi posljedica plaćanja carinskih trošarina na duhan? Poput, recimo, Tomislava Karamarka kako zajedno s blagajnikom stranke Mladenom Barišićem zapošljava HDZ-ovce u Carinskoj upravi? Umjesto toga, kako vidimo, glupa Država – zajedno s glupom Hrvatskom udrugom poslodavaca – na kupovinu legalnih cigareta s fotografijama deformiranih ljudskih organa poziva plašeći nas fotografijama štakora. Zajebali su se, međutim, i Država i Poslodavci. Da se mi zaista plašimo štakora, već odavno bismo deratizirali zemlju. I razjurili cijelu tu, kako se zove, Hrvatsku udrugu glodavaca. Oznake: duhan, šverc duhana, što nas to gazi, što financirate kupovinom švercanog duhana, što sve gmiže preko duhana |
Da vam ispričam priču, istinitu, o svojoj dragoj ženici, mome Zmaju! Priča bi išla ovak, ono, radi napetosti. Ja ću je od pozadi, krešendo fabule, ko „Reservoir Dogs“ debitanski film Quentina Tarantina. Ispred vrata stoje dvojica policajaca. Iza vrata Zmaj, gleda kroz špijunku,na uhu joj mobitel. Iz mobitela se čuje glas operaterke, policijskog centra: -da, da gospođo, značke i brojevi su autentični, to su doista naši djelatnici, slobodno otvorite vrata! A sadeka idemo, na početak. Ovo sam izmislil, mislim, policija je fakat došla. Za pretpostaviti je takva reakcija. Zmajka ih je dočekala! Iza grma, busije, vrzine.... pred zgradom. Imala je nekih problema sa „policijom“, prije par godina, no kakva je, sumnjičava i oprezna, sjebala je „policajca“, sa policijom. No tu priču ostavimo za kraj ove priče. Valjda bum se setil, ovak sklerozni, da ju napišem. I zvoni lik na vrata, a Zmaj iza tvrdo zaključanih vrata: -ko jeeee? -Elektra, stanje brojila -vani su vam ure od struje, pa si čitajte -ali vas trebam -zašto? -stanje brojila -ma što stanje brojila, vani vam je pa si brojite i zbrajajte Fakat, na katu 4 ormarića sa 4 ure za struju i četri stana. ??????? Sumnjvo Zmaju, Ovoga nema pred špijunkom, Zmaj uho na vrata. Zvoni on susedi, suseda mlada, troje dece, muž dela, otvori Zmaj vrata, kad lik izlazi iz susedinog stana i kreće stubištem na kat. -kaj vi zapravo hoćete? -ipak vas trebam -?????? -treba mi zadnji odrezak od plaćene struje -ma nemoj, ja to šaljem elektroničkim putem, imaš si tam u firmi, pa si čitaj! Policiju bum ti zvala!!! Hakmeser za krmenadle iza vrata, a noge joj na mestu, pa u jaja, ak bu trebalo. Ti buš moga Zmaja jebal, maspater....ja to treniral!!! Lik zbunjola, mlak, ma neandrtalac, australopitekus, zgovarat se ne zna. Frajer se mlako okrenu i krene gore, kat više. Zmaj na telefon i „alo policija“, ta radnja! Obavi to i u prizemlje, izađe van zgrade, zaključa ulazna vrata zgrade. Eto ti predstavnika stanara iz grada, ka doma. Ispriča njemu Zmaj kaj je, veli On, sad bum ja to, ode u zgradu, kad nakon nekih 10 minuta, otključava on vrata zgrade, pušta Lika vani, ovaj ode u susednu zgradu. Pita Zmaj da kaj je, a sused veli da mu je pokazal neku Elektro iskaznicu i da je dobro odreagirala....??????? Veli Zmaj, ja se sakrila iza grma i čekam policiju, kad eto, stigli Drugovi. Tak, tak i tak, opis radnji, opis lika, ma fotorobot..... odoše Oni prema svom autu: -a ja doma -o jebem te blentavu, kad je najnapetije ti odeš, cccccc. pa jesu li otišli zautom, ili ostali čekati, ili..... -Ne znam, išla sam zvati Elektru i pitati za Djelatnika i rekli su mi da nemaju nikoga na terenu i da je dotični najvjerojatnije djelatnik konkurencije, novih operatera na tržištu i da „snima“ potrošnju. Čula se i sa mladom susedom. Ova ga pustila unutra, pa joj sinulo da je brojilo vani i rekla mu i ovaj izašel van. Jel još kaj bilo ne znam, to su zadnje informacije, moram pitati susedu. Tu bi, or not utubi, Kaladont, de facto......bil kraj priče!!!! E sada da se vratimo na početak priče i onaj susret Zmaja i „policajca“. Ide Zmaj po cesti, kad se uz nju zaustavi mali civilni auto i lik u civilu stavi rotirku na krov, te izađe iz auta i traži ju osobnu kartu. -a di ti je značka? gleda frajer, traži i dalje osobnu -prvo značku da vidim!!!! Vrati se Lik u auto i gas. Zmaj se splaši, zove policiju, veli di je i vidi prek grupu zidara, kaj nekaj popravljaju na nekoj kući. Bris k njima i veli im sve i glavni meštar joj veli da sam bude uz njih, dok ne vidi policiju, a ondak nek se makne od njih, da sami nebi imali nekih problema i da ih ne spominje. Eto Drugova, ....da im žena fotorobota, ma sve i pita dro., ovaaaj, policajac: -jel rotirka bila cilindrična, ili „okrugla“? -cilindrična -stara, van upotrebe, mjenjali smo ih (komentira Drug). Bandu, njiha više su poslije pohapali. Tak su prepadali ljude po cesti i na zbunjolu im otimali nofce na razne fore. Zmaja buš zajebal, ma kurca malo. To Zmaj, pa nije ona normalna žena! Ona je super žena. Jooooooj idem sada, idem je ljubiti..... Svakaj ću joj raditi. Mojaaaaaa ženica, joooooj kak ja nju volim, ko Bloga! PS Veljko i Quentine....pojedite si jaja, ovak se piše filmski scenarij! |
Prvomajski performans. "Grah s podmornicom" Ma ne jedna, čitava flota bu ih bila. Par po osobi + nekaj suhih koščoba, za aromu. Grah, sam po sebi je-su podmorničke mine. Jooooj, kad počnu pucatiiiii. Update Bitka gotova. Miris sprženog mesa. Okus dima u ustima. Polako tonemo! U san. Kako kuham taj grah s podmornicama, ma svaka mi dala. |
< | svibanj, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |