16.11.2011., srijeda
klickalica
klickalica
srijeda , 16.11.2011.|
The "D day" cricket! Klik, klik, se sećate? Kad smo starce i susede živcirali klikanjem? E, pa neki su zgubili i glavu radi klikanja. Anyway, slava im.     Ameri i II WW. I Sicilija i Normandija. Zvučni znak za raspoznavanje. Ideja je bila, da se u onoj gužvi i kaosu, dvije strane prepoznaju, kao iste, prijateljske. Ideš po mrakači i skužiš da tamo prek u rovu ima nekoga, ali koga? "click-clack", pričekaš, kad tamo, iz rova, "click-clack". "Ooooo, pajdo, pa đe si? Imali švaba?" -Pa i nema -ha, možda su ušumi? I išlo to tak i onda je jedan Amer isto tak došel, pa "click-clack", a tamo bio Švabooooo. Sumnjivo Švabi, takav neprirodan zvuk, ništa ono, tipa "ćuuuuuuk, ćuuuuuuk" (kak to Ameri oponašaju, kad nemaju ć?), ili sova, "huuuuu, huuuuuu" iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii i repetira on onu svoju tandžaru s karabin zatvaračem i čuje se nešto kao "click-clack", kad Amer: -ooooo đe si pajd................. BANG!!! Gotova priča! Bilo još komedija. Ubacivali se Švabe njima, onak u američkim odorama, savršeno govoreći engleski, pa lozinka, pa odziv i išlo bi to, da jebeni Ameri nisu imali, pojmove tipa: -Miki Maus -Paja Patak -Šiljo te šilji a Švabe poima o crtićima. Takve savršene špijune su slali i Švabama, ali ovi ih uvjek provale. Pa kak, pa zakaj, a ono crnci, ccccccccccc. Sad se zezam. Danas to malo drugačije. Danas se šulja, jebem ga smotana, pa mu zazvoni mobitel, ccccccc. |
