Marketing
klickalica
The "D day" cricket!
Klik, klik, se sećate?
Kad smo starce i susede živcirali klikanjem?
E, pa neki su zgubili i glavu radi klikanja.
Anyway, slava im.
Ameri i II WW. I Sicilija i Normandija.
Zvučni znak za raspoznavanje.
Ideja je bila, da se u onoj gužvi i kaosu, dvije strane prepoznaju,
kao iste, prijateljske.
Ideš po mrakači i skužiš da tamo prek u rovu ima nekoga, ali koga?
"click-clack", pričekaš, kad tamo, iz rova, "click-clack".
"Ooooo, pajdo, pa đe si? Imali švaba?"
-Pa i nema
-ha, možda su ušumi?
I išlo to tak i onda je jedan Amer isto tak došel, pa "click-clack",
a tamo bio Švabooooo.
Sumnjivo Švabi, takav neprirodan zvuk,
ništa ono, tipa "ćuuuuuuk, ćuuuuuuk"
(kak to Ameri oponašaju, kad nemaju ć?),
ili sova, "huuuuu, huuuuuu" iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii
i repetira on onu svoju tandžaru s karabin zatvaračem i
čuje se nešto kao "click-clack", kad Amer:
-ooooo đe si pajd.................
BANG!!!
Gotova priča!
Bilo još komedija.
Ubacivali se Švabe njima, onak u američkim odorama,
savršeno govoreći engleski,
pa lozinka, pa odziv i išlo bi to, da jebeni Ameri nisu imali,
pojmove tipa:
-Miki Maus
-Paja Patak
-Šiljo te šilji
a Švabe poima o crtićima.
Takve savršene špijune su slali i Švabama, ali ovi ih uvjek provale.
Pa kak, pa zakaj,
a ono crnci, ccccccccccc. Sad se zezam.
Danas to malo drugačije.
Danas se šulja, jebem ga smotana, pa mu zazvoni mobitel, ccccccc.
Post je objavljen 16.11.2011. u 07:48 sati.