U jednoj epizodi Simpsona neki tip baci oko na Marge, a ni ona ne ostane ravnodušna. Homer vidi što se događa i naprosto poludi, eksplodira. Dohvati tog tipa, uhvati ga za kragnu, sline mu pršte iz usta dok mu se, urlajući, unosi u lice. Onda ga pusti, pokaže tom tipu vjenčani prsten na svom 'vjenčanom' prstu (kojeg ne može skinuti i da hoće, jer prsti su mu znatno odebljali od kada ga je prvi put stavio) i drekne: JEL ZNAŠ TI ŠTO JE OVO? ZNAŠ LI? TO ZNAČI DA JE ONA - MOJE - VLASNIŠTVO!!! MOJE VLASNIŠTVO! I zato briši odavde smjesta i nemoj da te nikad više vidim, inače......
Iako u Simpsonima vole karikirati, karikiranje je lijepa metoda da se istina kroz silne naslage smeća probije do središta čovjekovog mozga.
Vaše veze i brakovi, kao i vaše shvaćanje "ljubavi" su upravo na tragu ove scene iz Simpsona. Svojatanje je neizbježno. Vaš partner je vaše vlasništvo, o tome nema dileme, u malo manjoj ili manjoj većoj mjeri, ovisi o stupnju vaše neosvještenosti. Ali, vaše je vlasništvo, o tome nema sumnje, to je tako i nekako ispada kao da je potpuno 'normalno' što je to tako. A nije normalno, poremećeno je.
Ljudi jedostavno obožavaju lagati i sebi i drugima, svima lažu. A najgluplja vrsta laganja je ona prema sebi, tu sve počinje. Kada uspješno lažemo sebi, onda ćemo se već nekako snaći i u laganju drugima. To je jedan fini, začarani krug, obrazac kojeg gledate od okoline još kao malo dijete, a onda ga počnete i sami primjenjivati i prenosite taj princip djelovanja na sljedeću generaciju. Namučit ćete se ako želite naći osobu koja je potpuno poštena prema sebi i prema drugima. A život u laži nije život. To je neživot. Kao što crna nije boja. Ona je ne-boja.
I tako, posesivnost, ljubomora, krivo shvaćanje, dovode do sivkastosti života u kojem se ekstaze i životna radost događaju jako rijetko, a trebale bi se događati neprestano, jer ekstaza i radost nalaze se u samom centru vašeg bića. Ali u njemu nema mjesta za svojatanje, a ni za ljubomoru. Tamo prebiva čista sloboda i kome god ona nije bliska, taj neće moći ni zamisliti što se sve nalazi u njemu samom. Živjet će samo na površini. Veslat će po površini, ali nikad neće zaroniti u sebe. To je šteta, ali što se može, nikoga se ne može natjerati da bude slobodan, to može samo sam poželjeti.
