- Jesi pročitao 'Proroka'? - pitao me.
- Dvaput, za sad. Sam od sebe se budim oko 4 i pol ujutro, malo se razbudim i počnem s čitanjem. Red po red, vrlo polako. Uvukao me u sebe. Fasciniran sam.
- Drago mi je da jesi. Već i sama njegova atmosfera i stil će ti koristiti kroz život.
- Jedino što mi sve to ipak djeluje prepoetski. Imam dojam kao da je neostvarivo u stvarnom životu.
- Sada ti tako djeluje. U budućnosti će ti djelovati kao stvarnost. Kada dođeš do toga, na konju si.
Zašutili smo. Povremeno bi otpili po gutljaj kave. Kao da je i Džubran bio u sobi. Možda se ljutio što nije bila i treća šalica na stolu.
- Nego 'Učitelju'. - rekao sam, aludirajući na stil iz 'Proroka'. - Govori mi o vezama, ali stvarnim vezama, na način koji mogu odmah upotrijebiti.
Nasmijao se zbog te usporedbe s velikim pjesnikom. A onda se uozbiljio, podigao kažiprste u zrak i namjestio ih jednog do drugoga, pogledao me i rekao:
- U osnovi postoje tri vrste veza s obzirom na emocionalnu i psihološku zrelost ljudi. Ljudi se jako vole lijepiti jedni za druge. A to lijepljenje je kao da drugoj osobi privežu omču oko vrata i po malo je zatežu.
Zatim je naslonio kažiprste jedan na drugi, u obliku slova A.
- Jedan tip veza je kada su ljudi naslonjeni jedno na drugo. U slučaju da se bilo tko od njih izmakne, iz bilo kojeg razloga, onaj drugi pada. To je prvi tip ovisničke veze.
Onda je namjestio kažiprste tako da je jedan bio uspravan, a drugi naslonjen na njega.
- U ovom slučaju, - rekao je. - Jedna osoba je emocionalno-psihološki stabilna, druga je naslonjena na nju. Ako se ova stabilna izmakne, druga pada.
A zatim je stavio kažiprste uspravno, jedan pored drugoga.
- U ovom slučaju su obje osobe neovisne i emocionalno - psihološki zrele. Samo u tom slučaju prava ljubav može cvjetati.
- Dakle, možemo zaključiti kako je za pravu vezu potrebna emocionalna i psihološka zrelost, i to je to. - rekao sam.
- Ne. Možemo zaključiti kako je potrebna zrelost, ali ne i dovoljna. Bilo bi poželjno i da među ljudima dođe do neke kemije, haha, "onog nečeg". A kad i do toga dođe.... Sada zamisli dvije kružnice koje se jednim djelom preklapaju. Taj dio u kojem se preklapaju to su njihovi zajednički interesi, to je ono ljepilo koje ih spaja i veže, svojevrsno jamstvo trajanja njihove veze.
- A oni dijelovi koji koji se ne preklapaju? Jesu oni problem?
- Ni govora. U tom dijelu u kojem se ne preklapaju nalazi se ono u čemu su različiti i baš u tim razlikama je ljepota, iz tog dijela dolazi nadopunjavanje, tu je čarolija. I ono što je najvažnije, među ljudima mora postojati slobodan prostor. To je ono što Džubran kaže: Stojte si blizu, ali ne preblizu. Taj prostor je sloboda, on je svježi zrak. To mora postojati. I kada se puno svih tih elemenata uspije posložiti, ti si u super vezi. - nasmijao se, jer je znao da mi sve to skupa izgleda kao nemoguća misija.
|
