izvorni život

Studeni 2017 (4)
Listopad 2017 (8)
Rujan 2017 (13)
Kolovoz 2017 (19)
Srpanj 2017 (11)
Lipanj 2017 (11)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (15)
Veljača 2017 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (4)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (5)
Lipanj 2016 (7)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (1)
Prosinac 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (5)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (8)
Veljača 2011 (12)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (5)

"Dan bez smijeha je izgubljen dan."
Charlie Chaplin







Ako imate što za reći putem maila, slobodno:
alen1zoric@gmail.com








































alen zorić blog













































Forum Level2






















01.04.2017., subota

Radost(?)


Solidan broj vrtića ponosno nosi naziv Radost i to je nekako logično. Mala djeca, radost, igra, veselje, sve to može stati u istu rečenicu, bez da treba izbaciti uljeza. Ako kojim slučajem znate za samo jednu školu (ne dvije, ni tri; jednu) koja se zove Radost, molim da mi javite.
Zašto baš ni jedna škola ne nosi to ime? Razlog je prilično tragičan, a glasi: radost, na neki način, prestaje ili biva sasvim izvještačena, izmanipulirana, polaskom u školu. I to već od prvog razreda, koliko čujem od mnogih. To je nenormalno i ludo. Ali u svijetu ludosti i ludih, možemo li očekivati nešto drugačije? Kada vas nacionalne televizije (uključujući i "javni servis"; haha javni servis:)) kljukaju trećerazrednim serijama kojima su već nazivi morbidni, koje se bave temama teških zločina, umjereno teških zločina, zločinačkim umovima, dijagnozama zločina, ubojstvima svih vrsta (namučit ćete se ako poželite pronaći seriju bez ubojstva; Ubojstva u Midsomeru, meni osobno omiljena serija, opet su, jbg, ubojstva, samo u nešto drukčijem pakiranju).
Ova je kultura (kultura?, haha:) po mnogim kriterijima nenormalna. Pitanje za sto kuna: kako ostati normalan ili ponovo postati normalan, kao u vrijeme dok ste išli u vrtić koji se nekim slučajem možda zvao baš radost?




When you crack the sky, scrapers fill the air.
Will you keep on building higher
'til there's no more room up there?
Will you make us laugh, will you make us cry?
Will you tell us when to live, will you tell us when to die?


- 06:00 - Komentari (14) - Isprintaj - #