Radost(?)

01.04.2017., subota

Solidan broj vrtića ponosno nosi naziv Radost i to je nekako logično. Mala djeca, radost, igra, veselje, sve to može stati u istu rečenicu, bez da treba izbaciti uljeza. Ako kojim slučajem znate za samo jednu školu (ne dvije, ni tri; jednu) koja se zove Radost, molim da mi javite.
Zašto baš ni jedna škola ne nosi to ime? Razlog je prilično tragičan, a glasi: radost, na neki način, prestaje ili biva sasvim izvještačena, izmanipulirana, polaskom u školu. I to već od prvog razreda, koliko čujem od mnogih. To je nenormalno i ludo. Ali u svijetu ludosti i ludih, možemo li očekivati nešto drugačije? Kada vas nacionalne televizije (uključujući i "javni servis"; haha javni servis:)) kljukaju trećerazrednim serijama kojima su već nazivi morbidni, koje se bave temama teških zločina, umjereno teških zločina, zločinačkim umovima, dijagnozama zločina, ubojstvima svih vrsta (namučit ćete se ako poželite pronaći seriju bez ubojstva; Ubojstva u Midsomeru, meni osobno omiljena serija, opet su, jbg, ubojstva, samo u nešto drukčijem pakiranju).
Ova je kultura (kultura?, haha:) po mnogim kriterijima nenormalna. Pitanje za sto kuna: kako ostati normalan ili ponovo postati normalan, kao u vrijeme dok ste išli u vrtić koji se nekim slučajem možda zvao baš radost?

When you crack the sky, scrapers fill the air.
Will you keep on building higher
'til there's no more room up there?
Will you make us laugh, will you make us cry?
Will you tell us when to live, will you tell us when to die?

- 06:00 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.