Jučer sam si prvi put ove godine malo otplivao u moru. More je hladno i ne preporučujem nikome (normalnom).
Nedavno, u Grginim izvrsnim "Gladnim ušima" gost je, između ostalih zanimljivih tema, nonšalantno spomenuo kako je prije koji tjedan bio na moru i okupao se. Prije je prakticirao cjelogodišnje kupanje u moru. Napomenuo je kako mu to više nije neka fora, ali eto, bio je na moru "prije neki tjedan", što mora da je bilo negdje početkom drugog mjeseca i kao što reče, "more je super". Je li tu opasku rekao kao šalu, gdje se podrazumjeva da more nije super, ili je mislio reći kako je more "super" njemu, koji ima super moći, a ostalima baš i nije, ili je jednostavno to izvalio, bez puno razmišljanja, to ne znam. Ali znam da mi je s tom izjavom digao tlak, jer pouzdano, iz vlastitog iskustva znam kako more u to doba godine ne može biti "super".
Evo kakva je (moja) istina i zašto mi je, prošle godine sredinom trećeg mjeseca, palo na pamet ući u more:
Zanimljivo mi je napraviti nešto što većina ljudi i ne pomisli.
Izazov mi je izaći iz zone udobnosti i vidjeti "mogu li ja to". Kada čovjek napravi bilo što takvoga, događaju se neke stvari koje nemaju direktne veze s tim nečim, nešto se u njemu pomiče, na nekom nivou, i on/ona se transformira. Ne postaje supermen, ne dobiva supermoći, ali nešto se događa i to nešto mu koristi u raznim područjima života. Za mene je u tome poanta.
Da li ovo pišem kako bih se malo i pohvalio pred vama, svekolikim čitateljstvom? Da li se želim malo napraviti važan i bitan? O, da. :) Ima i u tome nešto.
Nekako mi se čini, a to je već i izlazak iz ove teme (ili nije?), da je jako bitno da je čovjek, kao prvo i najvažnije, iskren sa samim sobom. Da pronađe u sebi onaj temeljni dio u kojem on je ono što je, i u kojem on počinje, rađa se, neprestano se rađa, postaje; i da živi s tog nivoa, odan sebi. U tome je nekako cijela poanta.
I kakve sada veze ovaj klasik Bee Gees-a ima s ovom temom? Nikakve, ali ga volim.
