U potrazi za nekim informacijama našao sam se na portalu Komentar dana. Pročitao sam nekoliko tekstova u dahu i ostao bez daha. Nešto toliko osvježavajuće dobro rijetko se sretne. Tekstovi su oštri i bez imalo dlake na jeziku. Ako ste skloni moralnim (ili kvazi moralnim), ćudorednim osjećajima, ne čitajte, ne preporučujem. Ako ne želite čuti bit stvari, zaobiđite. Ako ste u nekoj stranci, pravite se da niste ništa čuli. Ako su vam puna usta i srca tradicije, ovi tekstovi vas mogu samo naljutiti. Zaobiđite ih, zašto se živcirati. Vi znate svoju istinu.
Meni su tekstovi odlični jer zrače želju za istinom i poštenjem i bez imalo suzdržavanja pljuju po svemu i svakome što je lažno i prevarantsko. Možda je zato toliko pljuvanja u njima, jer toliko je stvari oko nas koje zahtijevaju da ih se pljune. Toliko ljudi koji samo seru, lažu, busaju se u svoja stranačka (ili neka druga) prsa i lupetaju kako su bolji od onih drugih, a isti su. Toliko blesavih ljudi koji se konfekcijski klanjaju ovome ili onome, a pojma nemaju ni o čem bitnom. Toliko je savijanja kičme, toliko poginjanja glave, toliko snuždenih lica koja drhte kad gazde podviknu.
Dok većina medija glupara i zatupljuje, i to ne samo većina "žutih" medija, nego većina svih medija, jer koji to nije dobrim djelom žut(?), Komentar dana je glas razuma i savjesti. Koje su to novine "ozbiljne"? Gdje se to može pročitati ili čuti nešto brutalno iskreno i brutalno otvoreno? U HTV-ovom dnevniku možda? U dnevnicima komercijalnih televizija? U Večernjem? Jutarnjem? Malo sutra.
Takvu vrstu brutalne otvorenosti našao sam na Komentaru dana. Bilo bi lijepo vidjeti više ljudi koji misle svojom, a ne partijskom, ne stranačkom, ne crkvenom glavom.
John Brown went off to war to fight on a foreign shore
His mama sure was proud of him!
He stood straight and tall in his uniform and all
His mama’s face broke out all in a grin
“Oh son, you look so fine, I’m glad you’re a son of mine
You make me proud to know you hold a gun
Do what the captain says, lots of medals you will get
And we’ll put them on the wall when you come home”
