Nakon što sam napisao odgovor na jedan komentar, vidio sam da taj odgovor više sliči na post nego na odgovor, pa ga umjesto u komentarima stavljam kao post.
@kiklopice, bilo mi je zanimljivo pročitati ovo tvoje izlaganje i pojašnjenja tvojih stavova i pitanja. Ja pišem samo ono što sam doživio, što mi je blisko i što mi ima smisla. ALI, to nikako ne znači da smatram kako živim u nekom krajnjem, neprestanom i nepomućenom prosvjetljenju. Nikako. Ni pod razno. Ne smatram da sam došao do nečeg apsolutnog, nisam, i čak ne znam ni kako bi to apsolutno, čak ni teoretski to ne znam (a teorija mi tu ionako slabo vrijedi) trebalo izgledati. Pošto ga ne znam ni teoretski, ja mu čak i ne težim. U onoj rečenici "biti, bez ako i ali" nisam mislio na neku božansku svijest, nego sasvim ljudsku. Ne na trajno stanje koje bi bilo uronjeno isključivo i prvenstveno u bivanje, već prepoznavanje činjenice da je bivanje uvijek tu, čak i u situacijama kad nam netko u busu stane na nogu i pri tom se naljutimo na tog nekog. Meni ono "bez ako i ali" ne znači ono što si ti pomislila da bi trebalo značiti. Ne znači mi neku apsolutnu čistoću i postojanje u njoj, ne znači da vanjski činioci nemaju utjecaja na mene. Ne, ne, meni to znači nešto sasvim prizemljenije.
Ti kažeš kako treba biti pošten i priznati da je većina onog što mislimo da je originalno naše zapravo nečije, da je preuzeto od nekuda, pri čemu čovjek sam sebe zavarava kako je to zapravo njegovo. Ja sam prije nekoliko godina praktički naglo prekinuo s čitanjem literature, iz razloga koji je povezan upravo s tim što si navela. Mozak i tijelo su mi jednostavno počeli odbacivati te sadržaje, pogotovo one jako uzvišene i jako duhovne, pune nekih obećanja, opisa i čega sve ne. Slično kao što želudac izbaci određeni sadržaj koji mu nikako ne sjedne. Stavio sam zapravo upitnik na sve do tada pročitano i shvatio da to sve slabo vrijedi. Vrijedi do neke mjere, a poslje toga ne vrijedi ništa. Tada mi je privlačno postalo nešto drugo, ne više knjige. Učinilo mi se da je najveća i najvažnija knjiga za nas sam naš život i da smo to življi što smo više u samom središtu života. To kad kažem da je najvažnija knjiga sam život, ne govorim to kao neku frazu. U usporedbi s tim otkrićem, nekontrolirano iščitavanje knjiga djeluje kao nešto banalno. Nemam pretenzija težiti nekim velikim duhovnim vrhuncima s kojih se soli i sije pamet ili iskustvo. Iako, imam osjećaj da se baš s tim bave mnogi drugi, od službene vjere do raznih duhovnih škola. Svi oni redom nešto obećavaju, od kraljevstva nebeskih do specijalnih duhovnih iskustava. Za mene je to arogancija (a i ignorancija). Da zaključim, moj cilj i nisu primarno duhovna iskustva niti duhovnost u tom užem smislu. Moj je interes i cilj izvorno, neposredno i što je moguće više autentično življenje. Bivanje u tome igra bitnu ulogu, ali ne u smislu neke nirvane i potpune nepomućenosti svijesti, već kao nepobitna stvarnost koja, to znam iz prve ruke ne iz druge, postoji neprestano(!) u temelju našeg života. Svrha ovog bloga je kao prvo da posluži meni kao filter za ono što se događa u meni, a kao drugo da potakne i neke druge ljude da počnu istraživati više sami, da počnu više uzimati u obzir svoje iskustvo (ne moje ili nečije) da svoj život počnu doživljavati kao svoju jedinstvenu knjigu koja čeka da je oni sami ispišu. Eto, tako ja razmišljam.
You Can See It In A Clear Blue Sky
You Can See It In A Woman's Eyes
You Can Hear It In Your Babies Cries
You Can Hear It In Your Lover's Sighs
You Can Touch It In A Grain Of Sand
Feel It Round You Everyday
And Hear What I've Got To Say
I Saw It In The Midnight Sun
And I Felt It In The Race I Won
And I Hear It In The Windy Storm
And I Feel It In The Icy Dawn
And I Smell It The Wine I Taste
And I See It In My Father's Face
And I Hear It In A Symphony
And I Feel It In The Love You Show For Me
It's easy to see, it's easy to see
To see only white where colour should be
It's easy to feel, it's easy to feel
But it's not good enough, even though it's real
It's easy to breathe, it's easy to grieve
To breathe only air where life should be
It's easy to laugh, it's easy to cry
To cry so so hard that it can't be denied
