Ne znam da li ste već slušali ovu pjesmu pažljivije. Na ovom blogu je bila stavljana više puta. Ali baš me zanima, slušaju li se te pjesme koje se stave. I kako se slušaju. Već pjesma, nečija, sama po sebi može biti post. Dapače - postčina. Pjesma sama za sebe može pričati priče. Pričati priče i buditi.
It's all right Ma nije pjesmica koju se tek posluša, nije pjesmica za fešte, nije pjesmica koju se sluša selektivno, nije pjesmica uopće. Ona je gotovo propovjed. Tekst je ovdje. Ako ga se želi shvatiti, dobro ga je čitati kao što se čita Shakespearea, polako i studiozno, i svakako više nego jednom. Osobina tih velikih pjesama je upravo to da one, iako ih slušatelj možda već i dobro zna, često sa novim slušanjem otkriju nešto novo, za uho zapne neki stih koji prije nije. Izdvojiti neki stih iz ove pjesme prilično je nezahvalno. Pjesma je od 1963.-e imala svoj razvojni put i doživjela niz preobrazbi. Od laganog jednoličnog ritma i ubojitog neumoljivog teksta pa sve do ove brze i još ubojitije verzije. Ona, koliko vidim po komentarima na youtubeu, živi u mnogim mnogim ljudima i za to postoje više nego dobri razlozi, jer ta pjesma poput bagera kopa po onim stvarima po kojima se ne voli kopati, dira u one teme koje nije lijepo dirati, propituje ustaljene norme, čak i one "svete" i gotovo redom ih odbacuje i bez da to jasno kaže - poziva na izvornost i buđenje.
Ako bih morao, a ne moram, već želim, iako mi to nekako izgleda, kao što sam i rekao, nezahvalno, izdvojiti neki dio, u ovom trenutku bih izdvojio ovaj koji slijedi, a već u sljedećem trenutku bih svakako izdvojio neki drugi:
Meantime life outside goes on
All around you.
Ova dva kratka retka imaju neku neobičnu moć dignuti zastor sa prekrivene svijesti. Što god da mi se događa, što god da vam se događa, što god da me brine, što god mi je možda trenutno u fokusu, ostaje nepobitna činjenica da se pored toga što je trenutno u fokusu neprestano, cijelo vrijeme, bez stajanja, bez odmora sav život odvija, sasvim neovisno o tom fokusu, i to cijelo vrijeme. Sav život se odvija. Život radi svoje u milijonima oblika. Život radi svoje i u nama, čak i onda dok smo mi okupirani tim našim trenutnim fokusom, čak i onda sve funkcije u nama rade. Ta spoznaja, sama za sebe, može biti vrlo oslobađajuća. A i ne mora, kako za koga. Jedno je sigurno, kada je slušatelj dobro ugođen i spreman, u njegovo uho ulaze stvari koje mu ne bi ništa značile da nije postigao tu spremnost.
Divlji Dylan (neka vrsta suvremene verzije propovjedi na gori)
Propaganda,
all is phony!
It's easy to see without looking too far
That not much
Is really sacred.
Keep it in your mind and don't forget
That it is not he or she or them or it
That you belong to.
