Najzanimljiviji dio prethodnog teksta (autorice Luks) meni je priča o svećeniku koji u trenutku operacije u kojoj se vodi borba za njegov život, na jednom drugom nivou koji se ne vidi u operacijskoj sali, vodi razgovor s Prisutnošću o tome što je vrijedno učinio do sada u životu.
„Znao sam da je to Prisutnost „učitelja“, koji me pitao: „Što si do sada učinio?“ Odgovorio sam da sam pomagao mnogim ljudima. „Učitelj“ je opet postavio isto pitanje: „Što si do sada učinio?“ Rekao sam da sam svećenik, dekan teološkog fakulteta, da sam mnoge ljude uveo u vjeru preko svetih sakramenata, ali je „učitelj“ postavljao i dalje isto pitanje: „Što si ti učinio?“ a ja sam nabrajao sve što sam bio i činio u svom životu.
U jednom trenutku sam shvatio što me „učitelj“ zaista pita i odgovorio sam s olakšanjem: „Ja nisam ništa učinio“. Shvatio sam da pred „učiteljem“ stojim Ja, da On vidi samo moju Dušu i Srce i da Ja u svome dotadašnjem životu nisam ništa učinio iz Srca. Žarko sam poželio još jednu priliku da živim iz dubine svoje Duše i da sve što činim bude iz Srca.
U ovoj priči akter je svećenik. U našem životu, akter smo mi sami. U njegovoj priči radi se o rubnom iskustvu, u našem slučaju ne mora se raditi o tome. Ne mora doći do rubnog iskustva kako bismo pogledali sami u sebe i pitali se ta bitna pitanja. To su toliko ozbiljna pitanja da na njih ne moramo i ne možemo polagati račune bilo kome, osim sebi. Nitko drugi ne može procijeniti koliko su naši odgovori zadovoljavajući. To samo mi sami možemo znati.
Jedno je sigurno, nema vrijednijeg života od onoga koji je življen iz dubine duše. Život življen iz duše, kakav vrhunski cilj. Živjeti na taj način zahtijeva veliku ozbiljnost, posvećenost i neprestano preispitivanje samog sebe i smjera svojeg kretanja.
- What about being a role model for so many people...?
- No, no, no, not a role model.
- What are you?
- I'm just me.
dodatak:
tjednima se nisam mogao sjetiti kako se zove ova pjesma. Sad sam nekako iskopao naziv, a onda i video.
Neku dobru vibraciju prenosi. Ne nužno u samim riječima, možda više u muzici, atmosferi koju stvara.
dodatak, 18.9.
negdje sam pročitao kako je D. ovu pjesmu napisao ne nekoj osobi, već svojoj duši. Ako tekst gledamo iz tog kuta, tada on dobiva sasvim drukčije, punije značenje. Ako bi bio posvećen osobi, tada bi to bila tek puka priča o posesivnosti. U slučaju da se obraća duši, to je nešto drugo.
See The Pyramids
Along the Nile
Watch the sun rise
On a tropic isle
Just remember darling
All the while
You belong to me...
See the market place
In old Algiers
Send me photographs
And souvenirs
Just remember
'Til your dream appears
You belong to me....
I'll be so alone
Without you
Maybe
You'll be lonesome, too
Maybe
You'll be lonesome too
And blue
Fly the ocean
In a silver plane
See the jungle
When its wet with rains
Just remember
Till you're home again
Or until I come home to you
You belong to me...
