Što sutra nosi, ne znamo. Možemo planirati sutra. Možemo ga probati planirati. Možemo ga probati osmisliti. Možemo si umisliti kako je sutra u našim rukama. Ali nije. Realni život je nepredvidljiv i uvijek pun iznenađenja.
Što nam sutra nosi, ne znamo. Samo ovaj trenutak, ovaj kratki, vječni, neprekidni trenutak u kojem jesmo, taj je u našim rukama i mi smo u njegovima. Što sutra nosi, ne znamo. I ne moramo znati. Nije na nama da to znamo. Evo što je o ovome napisao pregenijalni Waldo Emerson prije 170 godina:
Life is a series of surprises. We do not guess today the mood, the pleasure, the power of tomorrow, when we are building up our being. Of lower states, - of acts of routine and sense, - we can tell somewhat; but the masterpieces of God, the total growths and universal movements of the soul, he hideth; they are incalculable. I can know that the truth is divine and helpful; but how it shall help me I can have no guess.
Ovo ne znači kako ne trebamo planirati, organizirati se, ići određenim putem kojim nas srce vodi (ili kojim moramo ići, jer drugoga ne vidimo ili ga trenutno nema na vidiku). Mudrost neznanja odnosi se na duhovnu stranu, stav, osjet. Dio smo velike slagalice. Pronaći svoje mjesto u njoj, to je postignuće, koje donosi zadovoljstvo, i mir, i ravnotežu, smisao. Ali to ne može na silu. Jedna britanska humoristična serija zvala se "Bez oduševljenja molim". Naputak za ostvarenje mudrosti neznanja mogao bi glasiti: bez forsiranja molim. Bez pametovanja.
U sljedećem odlomku Waldo nastavlja: The simplest words, - we do not know what they mean, - except when we love and aspire.
Što sutra nosi, ne znamo. I ne trebamo znati. Život je vibrirajući neograničeni potencijal kojega smo dio. Ako se previše petljamo u taj potencijal, propustit ćemo znakove koji nam govore što je za nas najbolje. Ako se ne petljamo, ako smo prisutni, budni, tada svaki trenutak može donjeti poruku. A i ne mora. Ali može. Ako ovaj trenutak ne donese ništa, drugi možda hoće. Ono što je važno je da smo mi spremni onda kad se prilike pojave.
Nadrealno, van vremena, kao i mnoge druge Dylanove pjesme. Neovisno o tome što postoje brojni talentirani autori, Bob ima super rijetku sposobnost da glazbom i tekstom pogađa u centar. Glazba tada nije tek puka zabava, već ima duboko značenje koje otvara nove svjetove. Onome tko pozitivno i pozorno reagira na nju često može poslužiti kao generator duhovnog buđenja. Magična ritmičnost, tekstovi vrhunske ljepote.
And I try to harmonize with songs
The lonesome sparrow sings
There are no kings inside the Gates of Eden
At times I think there are no words
But these to tell what's true
And there are no truths outside the Gates of Eden
