"Nečist je put htijenja i iskrivljujuć. Tek kada ni za čim ne žudimo, tek kada je naše gledanje čisto promatranje, razotkriva nam se duša stvari, ljepota. Jer promatranje nije istraživanje ili kritika, ono nije ništa doli ljubav. Ono je najviše i najpoželjnije stanje naše duše: nepožudna ljubav." Hesse (iz zbirke "Moja vjera")
Gore navedena tvrdnja je prosječnom čovjeku današnjice nešto najapstraktnije što postoji. On će, ako ga netko izazove tom tvrdnjom (kao što sada izazivam ja), dati sve od sebe da izazivača (u ovom slučaju mene), uvjeri kako je ta tvrdnja sasvim kriva i kako ju je nemoguće provesti u ovom društvu htijenja i pohlepe. On bi pokušao sve da ospori ovakvu tvrdnju, ali samnom mu to ne može uspjeti. Ni pod razno. Jer ja znam da je ona istinita. Ne iz druge ruke (ili treće ili pete... kao što funkcioniraju npr. religije, na "riječ", na "majke mi"). Ono što znam i u što sam siguran, znam iz vlastitog iskustva i vlastitog doživljaja, i o tome imam čeličan stav, a taj stav se može promijeniti samo u slučaju ako se i moje iskustvo promijeni; nikada zato što mi netko kaže da je to nekako drukčije. Ono što ne znam iz svog iskustva, o tome ne govorim.
Željeti je prirodno. Nema ništa prirodnije. Da nema želja, ne bi ni nas bilo. Želje nam se javljaju spontano i naš je zadatak da ih ostvarujemo. Svaki put kada ostvarimo neku želju, naša duša pjeva, veseli se i skače od sreće zajedno s nama. Ostvarivanjem želja mi ostvarujemo svoju sudbinu. One nam, takoreći, pokazuju put kojim trebamo ići.
Ali, nije svaka želja vrijedna ispunjenja. Samo one želje koje su izvorno naše, koje se rađaju u našim najdubljim dubinama, vrijedne su ostvarivanja. To su one želje čije ostvarenje nam pomaže da budemo više svoji, više svjesni, da se osjećamo više živi, da budemo potpuno okupirani sa svime što donosi sadašnji trenutak. Ostvarenje takve želje donosi potpuni užitak. Ne! Sama pojava takve želje donosi potpuni užitak. Jer, ako je ona izvorno naša, ona je ostvarena već u onom trenutku u kojem se javila. Istina je da treba paziti što se želi jer bi se želja mogla i ostvariti, kao što kaže poslovica. Zato, naš je važan zadatak da obratimo pažnju na želje koje se javljaju u nama i, budući da znamo da živimo u bolesnom društvu koje stoji na bolesnim temeljima i nije mu stalo do ostvarenja naših najdubljih želja, mi moramo sami preuzeti odgovornost za to da razlučimo koja želja je naša, izvorna želja i dolazi od nas, a koja je nametnuta, kukavičje jaje koje nam društvo podmeće.
Sljedeća presudna stvar je nevezivanje za želje. Kada želja dođe, ne treba se njome bjesomučno opterećivati. Treba se potruditi oko njenog ispunjenja, ali ne kao manijak.
Negdje sam pročitao da kada patka pliva po vodi, ona skroz glatko klizi njenom površinom. Zahvaljujući njenim skliskim krilima niti jedna kap voda ne ostaje na krilima, nego voda odmah sklizne s njih. Tako se i mi moramo postaviti prema našim željama i prema našem životu i kliziti kroz život kao što patka klizi kroz vodu... lako, bez vezivanja, uz čisto uživanje.
Život JE prvenstveno promatranje, bivanje, osluškivanje, a želje nam služe kako bi njihovim ostvarivanjem postajali još više svijesni čuda života koje se događa cijelo vrijeme u nama i oko nas. Služe nam kako bi nam postalo živo jasno da smo stvaraoci, bogovi.
|
