"Život svakog čovjeka je put k samome sebi, pokušaj puta, nagovještaj staze. Ni jedan čovjek nikada nije bio potpuno i do kraja on sam; ali svaki ipak teži da to postane, jedan mutno, drugi svjetlije, svaki onako kako zna. Svaki je hitac prirode u pravcu čovjeka. I svima je zajedničko porijeklo, zajedničke su majke, svi mi dolazimo iz istog grotla, ali svaki teži, kao pokušaj i hitac iz dubina, k vlastitom cilju. Možemo razumjeti jedan drugoga; ali tumačiti svatko može samo sebe." Hesse
Ono što ja jesam i ono što vi jeste, zapisano je negdje u nama. Svatko u sebi nosi svoj idealni plan razvoja. On, jasno, nije na površini; duboko je ispod površine. Nije lako otkriti ono što mi zaista jesmo. Naš stvarni, pravi, potpuni život je tajna koju mi sami (i nitko drugi) možemo rješiti. Koju bi morali riješiti. Nije to "tajna" u smislu one hit (money-maker) istoimene knjige, koja nam priča priče i izvlači nam novac iz džepova i stavlja ga u džepove autora koji nisu ništa pametniji od nas i ne znaju ništa više od nas i nemaju pojma o našem životu ni o našoj svrsi ni o tome što mi moramo raditi i kako moramo živjeti da bismo pronašli sebe i bili sretni i ispunjeni. Nije to ta tajna i ne može nam je reći ni jedan "prosvjetljeni" autor ni učitelj ni ne znam tko. Nećete vjerovati, ali ni Coelho ne zna ništa o našoj sudbini (možda zna nešto o svojoj). Obećanje tipa "kad čovjek nešto zaista želi svim srcem, cijeli svemir će se urotiti da to i dobije" je tek parola. Ništa u toj velikoj rečenici nema bitno za moj život. Ja ne mogu gubiti vrijeme na takve pizdarije, dok se Coelhov bankovni račun ili bilo čiji bankovni račun puni i dok on (gledajući kako se puni i ne vjerujući očima da se puni toliko žestoko) zaista vjeruje kako je njegova parola istinita; a i je - za njega, barem u nekom smislu. Za mene je ona tek jedna lijepa rečenica oko koje se ne želim previše zamarati niti joj poklanjati previše pažnje ni biti tužan i razočaran ako ja zaista nešto poželim svim srcem pa se to ne ostvari (surprise, surprise; a ako bih se požalio gospodinu Coelhu ili nekom drugom biseru kako ne uspijevam primijeniti njegovu mističnu filozofiju na svoj vlastiti život, on mi uvijek može prigovoriti kako je očito da se nisam dovoljno trudio, da nisam dovoljno jako želio ili tako već nešto; pa mi ne preostaje ništa drugo nego da prionem jače na svoju želju, da dajem cijelog sebe u nju; jer sigurno je problem u meni, ja nešto radim krivo;...kao).
Naša sudbina je zapisana u nama. Ona je knjiga pisana jezikom kojeg samo mi znamo.
Naš život je zagonetka koju mi moramo odgonetnuti i imamo cijeli život za njeno odgonetavanje. Zato je život istraživanje. (All is riddle, and the key to a riddle is another riddle. Emerson).
Život je prvenstveno i osnovno - osvješćivanje. Negdje sam pročitao kako nema ništa vrijednije na ovom svijetu od svjesno proživljenog života. I to je istina. Ništa to ne može nadomjestiti. To je naš najvažniji zadatak i naš najvrijedniji uspjeh. Jedini uspjeh koji se zaista računa.
"Pravi poziv za svakoga je samo jedan: doći do samog sebe. Pronaći vlastitu sudbinu, ne bilo koju, i do kraja je proživjeti u sebi, potpunu i neokrnjenu. Sve drugo je polovično, pokušaj da se pobjegne natrag u ideale mase.
Strahovit i svet, predamnom je iskrsavao nov lik, stotinu puta slućen, možda već često i izrečen, a ipak tek sada doživljen. Ja sam hitac prirode, hitac u neizvjesnost, možda k nečem novome, možda k ničemu, i da tom hicu iz iskonske dubine dozvolim da se ispolji do kraja, da osjetim njegovu volju u meni i da ga potpuno načinim svojim - samo to je moj poziv. Samo to!" Hesse (iz Demijana)
|
