Život na čekanju

02.03.2009., ponedjeljak

"Advertising signs that con you
Into thinking you're the one
That can do what's never been done
That can win what's never been won
Meantime life outside goes on
All around you." (Bob Dylan)

Znate li nekoga tko živi izvorno?
Nekoga tko je skroz svoj, koji sluša sebe i vođen je svojim unutrašnjim glasom i unutrašnjim vodstvom?
Nekoga tko ne mari za gluposti društva? Pokorava im se koliko je nužno, ali ni trunke više od toga?

Ja ne znam. Nitko mi ne pada na pamet. Svakako, nikoga ne znam osobno. Sjetio bi ih se nekoliko, ako bih razmislio.
Ali sigurno, malo je takvih.
Žalosno je to.
Svatko od nas može zagrabiti u sebe i početi s buđenjem tog izvornog života koji spava u nama. Da, u većini još uvjek spava. Kod nekih se počeo buditi. Kod nekih je možda već uznapredovao. Kod većine spava.
Ali može se probuditi. Kod svakoga od nas.
Mi smo sredstvo, instrument kojeg izvorni život želi iskoristiti da se pokaže. On je u nama, u svakom od nas.
Čeka.
Strpljivo? Nestrpljivo? Ne znam.
Ali znam da je tu. U svakome od nas. Bez iznimke.

Dok radimo poslove koje ne volimo, dok buljimo u prazne, bizarne tv emisije i prodane tv duše, dok se utapamo u pričama o životima "poznatih", dok se gubimo u hrpama besmislenih radnji koje svakodnevno obavljamo bez puno razmišljanja, mi svoje živote, ono najvrjednije što imamo i ono jedino o čemu moramo brinuti , stavljamo na čekanje.
I dok smo mi zabavljeni bilo čime što nije direktno vezano uz njegovanje života samog, mi ne živimo, život prolazi kraj nas. I mi ga puštamo. Mislimo kako ima vremena. Sutra ćemo... Kasnije... Samo da još obavimo ovu ili onu glupost, ostvarimo ovaj ili onaj besmisleni plan. A život čeka, svo to vrijeme. A vrijeme nam nije neograničeno.

- 08:56 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.