U Bibliji se kaže da je Eva (majka svih živih) stvorena od Adama (zemlje).
Točnije, njegovog rebra. Adam je tijelo, a Eva mozak.
Što se dogodi kada Evu boli rebro koje je zapravo Adamovo?
Dogodi se glavobolja.
Prije otprilike 10 mjeseci osjetila sam bol u području lijevog rebra, ali se apsolutno nisam osvrnula na taj simptom razmišljajući o tome kako je to još jedna od „onih ozljeda“. Tu mislim na traumice koje su sastavni dio svih treninga i na koje se čovjek jednostavno s vremenom prestane obazirati. Tako se nisam ni ja obazirala na to žuljanje gotovo 8 mjeseci. Privikla sam se na bol. Što je svojstveno nama ljudima kad nam se ne da tražiti rješenje-zažmirimo i nadamo se da će proći.
Jedan vikend otišli smo biciklima na vrh Sljemena i to me koštalo neizdržive boli te me primoralo na posjet liječniku.
Nakon rtg-a i konzultacija s dva kirurga i jednim fizioterapeutom, nitko nije točno znao reći o čemu se radi pa su pretpostavili da je došlo do ozlijede rebrene hrskavice tj. njenog napuknuća i predložili mirovanje od mjesec i po dana. Mjesec i pol dana bez treninga?!?! Skoro me srce ostavilo.
No, tih mjesec i pol dana odlučila sam maksimalno iskoristiti i napraviti reviziju svog ponašanja. Jedna sam od onih koji smatraju da većina fizičkih tegoba svoj pandan ima u psihi. Između ostalog sam odlučila postaviti problem tj. bolno rebro i na grupnoj terapiji po metodi Berta Hellingera. Ono što mi se pokazalo, nije me zapravo pretjerano začudilo, a može se svesti na dvije riječi: „ako ne smije boljeti „tamo“, boli ovdje“. Tko ima uši, neka čuje.
I tako sam se susrela s još jednim problemom, a on se zove: mogu ja to.
Ovako to zvuči vrlo samouvjereno i poželjno, međutim u sebi krije jednu fenomenalnu zamku: onaj koji sve može, taj nije kadra povući crtu i postaviti granicu.
Jer, nije upitno može li se, nego želi li se baš sve ono što se može.
Dani su prolazili, a ja sam njegovala svoje rebro.
Čitala sam mu priče za laku noć i masirala ga gavezovom mašću koju sam dobila na poklon.
Shvatila sam koliko olako shvaćam ljusku koja nosi moju dušu, a moja duša je teška tako da to baš i nije lak posao.
Ozljeda me naučila dvije stvari: disciplini i strpljivosti.
Nisam još ovladala majstorski ovim područjima, ali trudim se. Svaki dan u svakom pogledu napredujem sve više.
Isto tako, naučila sam da ne moram baš uvijek sve moći. I da većinu toga što i mogu, zapravo ne želim. Da si mogu dopustiti pokazati da sam slaba. Drugim riječima da nešto ne mogu.
Vratila sam se na treninge i počela raditi puno pažljivije i sporije. S poštovanjem prema svom tijelu. To se odrazilo i na metodičniji pristup tehnikama – ne treba baš uvijek glavom kroz zid.
Moj sensei mi je tu pružio veliku podršku i pomoć. Kao i svi kolege u klubu.
Kao jedina žena uvijek sam se trudila da ne zaostajem previše.
Smatrala sam da moram pokazati da „sve mogu“ i onda kad ne mogu.
Cijenu sam platila i to ne samo na treningu, nego i u životu.
Kada čovjek nešto može, ljudi se ne obaziru. Idu do kraja: jer, čemu biti oprezan ili obziran s onim koji može sve?
I tako sam spoznala da nisam svemoguća i da nije neki veliki problem ako to i pokažem.
Štoviše, granica je ondje gdje se više ne želi svemoći.
I na kraju koje je naravoučenje?
Adam i Eva ne mogu biti ništa do li jedno tijelo.
< | veljača, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 |
Prvotno ovo je bio blog koji je opisivao kako je planula ljubav između mene i aikida i kako se razvijala iz dana u dan. Ta "veza" je spletom okolnosti pukla, ali ljubav je ostala ista - ljubav prema borilačkim vještinama. Sada je drugi partner u igri, no dvojbe su iste, izazovi slični, veselja raznovrsna. Nisam znala što ću s ovim blogom i zato je pauza bila duža od godinu dana. U međuvremenu mnogi su se javili na mail i pitali kada će nastavak..nekima je ovaj blog bio poticaj za upis na aikido. I evo me opet natrag..da podijelim s vama svoja iskustva
Free Site Counter
e-mail:
enlightedmaster@gmail.com
Genbukan International
Aikido klub Musubi
Takemusu Aikido Association Croatia
Blog.hr
Blog servis
Gideon – o vodi, homeopatiji, konstelacijama, Novoj germanskoj medicini, snovima..
Kućanica u Japanu - kako je Hrvatici već treću godinu biti kućanica u Japanu
Nihonkichigai tj. lud za Japanom - Sve što ste ikada htjeli saznati o Japanu iz prve ruke i to dva u jednom
Jer od lakoće nema težeg... - "Kažu da se život sastoji od samo jednog jedinog trenutka, kada shvatimo tko smo. Još uvijek čekam na taj trenutak, a kako bih se spasio, eto, igram Spiegelspiele.."
kaže moj dugogodišnji prijatelj Josh...
Ando Hiroshige - pregršt predivnih slikica za sve poklonike ovakve umjetnosti
Shamans Of the Amazone - Dean Jeffery ponovo se vraća sa svojom trudnom ženom i jednogodišnjom kćerkom u srž ekvadorske prašume susresti dva šamana.. toplo, autentično i nimalo "primitivno"
Koji k... uopće znamo - zgodan dokumentarac za sve fanatike kvantne fizike i one koji ipak negdje u prikrajku mozga misle da stvari baš i nisu onakve kakvima se čine..
The Zeitgeistmovement - "I believe that unarmed truth and unconditional love will have the final word in reality".
-Dr. Martin Luther King Jr.
Mala lija - Foxxyy na svom blogu ima vrlo zanimljive priče iz Ukrajine gdje je boravila dva mjeseca i slaže jako interesantne video klipiće..osim toga voli i oštrice što je svakom zaljubljeniku u borilačke vještine sasvim dovoljan podatak!
Vanji, najtvrđi sparing partner ever i krasan prijatelj
Željku, zaslužan za upoznavanje s Krav Magom
Andreju, kroz svoje drilove postavio mi je temelje za BV
Dubravku, iako se osobno ne poznajemo, "zaslužan" za izbor aikido kluba
Dinku, kojem mogu zahvaliti za unikatni bokken i Jo
Predragu i svim članovima Musubija - na toplom prijemu u svoje redove
Darku, Saši i Martini - na upoznavanju s ninjama