Bivši aikidoka u zemlji ninja čudesa

utorak, 16.06.2009.

Enjoy the silence

Eto, dugo ni riječi od mene pa da prekinem tradiciju šutnje.
Neredovitost upisa na blogu prati i ne baš redovito odlaženje na treninge u protekla tri tjedna. Koji je točno uzrok tome, ne znam i trenutno se ne brinem pretjerano oko toga. Otpor sada nadvladava i dalje prisutnu i nikad posustalu ljubav prema aikidu, a uzrok tomu u ovom trenutku nije najjasniji iako "izlazi" na površinu u najraznovrsnijim oblicima: npr. prije tjedan dana sam se nabola na oštricu noža, prerezala venu i oštetila živac i sada čak i da želim otići na trening, ne mogu.

Gdje ima volje, ima i načina, a u mene volja trenutno izostaje 100%. Prošla su vremena kada sam išla glavom kroza zid i forsala se da radim stvari kontra toga kako se u datom momentu osjećam. Emocije su ionako tjelesni odgovor na misao. Pitanje je samo što je u ovom slučaju prvotna misao?

U zadnje vrijeme se bavim time da dokučim otkuda te tjelesne reakcije na određene misli i želje koje su uglavnom u suprotnosti s njima. Što znači da su misli lažne, jer su u suprotnosti s onim osjećajima koje izazivaju na tjelesnoj bazi. Dakle, treba otkriti koja je stvarna misao.

Malo sam se bavila i strukturama. Vođa neke hijerarhijske strukture određuje kako će ta cijela struktura izgledati i kako će se ljudi unutar nje ponašati. Odluke koje voditelj donosi određene su nijansama, jer poruka se ne odašilje samo kroz ono što se govori, nego ponekad i puno više kroz ono što se ne kaže.

Odlike dobrog vođe odražavaju se u dobroj strukturi njegovih misli, riječi i djela, a to je obično samo onda kada i on sam zna što hoće od projekta koji vodi.

Nadalje, odluke o ponašanju koje svakodnevno donosimo, nerijetko proizlaze iz načina na koji razmišljam o nečemu. Odluka o tome da izostajem s treninga u svojoj pozadini mora imati neku inicijalnu misao jer ponašanje proizlazi iz misli, a emocije su samo tjelesna reakcija na tu misao. Moja bazična emocija je tuga. Postavlja se pitanje koja misao se krije iza nje? Kako ju detektirati i pronaći?

Prvi korak je prihvaćanje toga. Tako je, kako je trenutno, uz svjesnost o tome da to nisam ja, jer moja vizija i ono što želim odstupa od toga kako se trenutno osjećam i na kraju krajeva ponašam. Sada treba samo promatrati dok se ne dođe do rješenja.

Tako sam razmišljala protekla tri tjedna. U međuvremenu, stvari su se malo izoštrile.

U bazi svega kriju se zaostaci koje uporno izbjegavam riješiti. I to me sada sustiglo i priječi bilo kakav angažman na drugim poljima prije nego li se ne pohrvam s time. U tom svjetlu, jednostavno sam odlučila napraviti pauzu do rujna sa svime što mi odvlači fokus s nagomilanih zaostataka, a to se odnosi i na treninge. Po pitanju rješavanja "dugova", pauze nema. Posvećenje treninzima (i ne samo njima) uvjetovano je raščišćavanjem svih onih neriješenih i zaostalih "podrumskih" stvari koje su se nagomilale. S obzirom da je ljetna pauza pred vratima, to i neće biti tako strašno.

Barem ću ispeglat suburije jer to je nešto što mogu raditi (i radim) na svakodnevnoj bazi kod kuće.

P.S. Eto, Nihon, nisam odustala od pisanja, ni aikida, samo mi treba pauza za novi zaokret koji mi je pred vratima. Dosta toga se izdogađalo u zadnje vrijeme i trebat će mi prilično snage i fokusa za događaje koji slijede pa se pripremam u tišini jednostavno fokusirajući ono bitno. :)

Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (12)
Rujan 2008 (2)

<	lipanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Komentari da/ne?