Bivši aikidoka u zemlji ninja čudesa

nedjelja, 30.01.2011.

Šaljivi kućni video

Ima dana kada ništa ne ide od ruke. Kada nakon mjeseci i mjeseci treniranja jednostavno imate osjećaj kao ste prvi puta kročili nogom u dojo i tada si postavite pitanje: Bože pa što ja ovdje radim?

Čak se uhvatite u tomu da vam ni osnovni stav ne štima. To nesretno koljeno nikako da se izboči pod ispravnim kutom prema van i izgledate kao da da ste kljasti.
Povod mojoj vlastitoj malodušnosti je bio šaljivi kućni video, kako ga od milja nazvah. Dogovorili smo se da ćemo se snimati dok izvodimo tehnike za 8. kyu.
Kada nema ogledala u dvorani, to je jedna od odličnih metoda. Do trenutka dok ju ne počnete primjenjivat u praksi

Sami sebe ne vidimo dok radimo. Onaj tko nas vidi i zna napamet naše greške je naš sensei. I obično ga čujemo kako nam stalno govori jedno te isto.
No sasvim je druga priča kada se vidimo na snimci. To je istovremeno i poražavajuće i obećavajuće. Poražavajuće je što snimka ne laže pa se stvarno vidi ono što ne valja. Obećavajuće je to što je to početak mogućnosti da se nedostaci isprave.

Problem je ako ste presamokritični. Kao ja. Onda se od šume drvo ne vidi(nadam se da sam ovo dobro rekla, jer obično imam naviku obrnuti poslovice). Prevelika samokritičnost otprilike je isto zlo kao i potpuni izostanak samokritike. Iako se možda neki ne bi složili s time.

Dodatna nelakotna okolnost je kada ste jedina žena u klubu. I ako ste još i sitna žena, tim gore. To onda znači da svaki vaš pokušaj da dosegnete svog partnera mora biti maksimalno istezanje. Dok ne svladate tehniku. A to daje osjećaj nestabilnosti.

Tu smo se dotakli distance. Koja je danas također na treningu iskočila kao rak rana. Moja distanca je očajna. Shvatila sam to i na snimci, ali sam toga bila svjesna i tijekom izvođenja tehnike: jednostavno sam preblizu da bih se dovela u pravilan položaj za tsuki ihen, a o tome da zaboravim povući nogu da bih si olakšala, da i ne govorim. Uglavnom, izgledam kao ovan koji pokušava glavom kroz zid
Unosim se gornjim dijelom tijela, dok su bokovi na godišnjem odmoru. Koristim snagu ruku (s 56 kg je to totalni promašaj) umjesto da se unesem cijelim tijelom.
I tako..dalo bi se još nabrajati.

Ne bih htjela da ovo zazvuči kao malodušni post jer on to nije. To su jednostavno opažanja koja se provlače kroz trening. Moj sensei na ovo bi obično rekao: progutaj bombon. Naime, toliko zapitkujem i toliko sam ponekad naporna u samokritici da je rekao da će uzet vrećicu bombona da me ušutka kad pretjeram. Dajem mu potpuno za pravo. Um je đavolje igralište.

No, na samom početku ovog bloga rekla sam sama sebi da ću iskreno pisati o svim dvojbama: subjektivnim i objektivnim. Moguće da pretjerujem. Ali, stvarno ima dana kada ništa od ruke ne ide. Kada imate osjećaj da vam je i osnovni stav totalni promašaj. I ti dani su dobri dani. Takvim danima treba zahvaliti što postoje. U tim danima jednostavno se možete nasmijati sami sebi i reći: pa zar to nije divno? Jer da nema tih dana, znali biste da je vaš put završen. Ne bi bilo ničeg novog što biste trebali naučiti. Možda ne biste više bili ni živi.

I zato, kada me moj partner primi tako jako za zapešća da ne znam kako se zovem, najzahvalniji sam mu stvor na svijetu. Jer samo tako mogu učiti. Jedan učitelj je danas rekao dečkima da me ne štede. Da budu prema meni grubi i snažni kao da je prava borba. Jer time mi čine uslugu. Na taj način doprinose tomu da na treningu naučim gdje su mi granice. Ako će mi popuštati, ostavljaju mogućnost da steknem dojam kako ih mogu srediti. A najgori mogući trenutak da saznam da je to ipak zabluda, jest u stvarnoj borbi.

I zato se nikad nemojte buniti ako su partneri jači i veći od vas. To je dar. Ako na njima svladate tehnike, onda stvarno možete biti sigurni da su vjerojatno i učinkovite. Stoga sam zahvalna svim svojim dečkima u klubu na postojanju. Kroz njih učim na najteži mogući način. A kad čovjek nauči na teži način, onda je to zapravo lakši način.

Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (12)
Rujan 2008 (2)

<	siječanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Komentari da/ne?