Bivši aikidoka u zemlji ninja čudesa

subota, 15.01.2011.

Uvertira

Moj totem je jedan mali kukac s početka ove stranice. Dobila sam ga "na dar" prije 17 g. i bila sam razočarana što umjesto njega nisam primila medvjeda, vuka, orla ili neku drugu moćnu životinju.
Zadnje tri godine bez nekih većih pauza (osim onih izazvanih ozljedama) veliki dio mog slobodnog vremena zauzimaju borilačke vještine.
Od malih nogu sam bila fascinirana njima, ali mi kao djetetu nije bilo dozvoljeno da se tomu posvetim. Morala sam dočekati 34. godinu da konačno svoj davni san pretvorim u stvarnost.

Prvih godinu dana sam trenirala Krav Magu i sustav samoobrane slobodnog stila jer sam bila uvjerenja da ni zašto drugo nisam sposobna misleći da "finije" vještine ipak zahtijevaju puno mlađu početničku dob od moje ili barem neko višegodišnje borilačko iskustvo. U klubu u kojem je prosjek godina bio 25, bila sam na početku jedina žena.

Nakon godinu dana došlo je vrijeme kada sam pod utjecajem vanjskih i unutarnjih okolnosti trebala pronaći novu vještinu. Odabrala sam aikido, ili bolje rečeno, aikido je odabrao mene usprkos sugestijama pojedinaca da nikada neću svladati nešto što uključuje padove i kolutove.
Sva sreća, te prognoze su se pokazale netočnima. Čak štoviše...

Većina prvog dijela ovog bloga posvećena je mojoj prvoj ljubavi, aikidu.
Iako sam već više od godinu dana pripadnica Genbukan ninpo bugei federacije koja njeguje drevne tradicije ninja, aikido je i dalje vještina koja je bila moja prva ljubav, koja mi je usadila samopouzdanje i pomogla mi da stanem na borilačke noge da bih mogla napraviti korak dalje.
Korak prema ovomu gdje sam sada, iako ni sanjala nisam da ću se tu ikada naći.

Kada sam napustila aikido, prestala sam pisati i ovaj blog.
Nisam ga izbrisala niti zatvorila, jer sam nekako očekivala da ću se vratiti aikidu.
No to se nije dogodilo, ali me fasciniralo koliko vas mi se javljalo tijekom ovih godinu i nešto dana s upitima kada će nastavak. Neki od vas su inspirirani mojim upisima počeli trenirati ovu plemenitu i krasnu vještinu, a neki su se prepoznali u istim dvojbama. I tako je blog stajao više od godinu dana po strani, a ja sam zadnja 2 mjeseca intenzivnije razmišljala što da učinim s njim.

Onda sam dobila mail jedne djevojke iz Splita. I nakon toga sam donijela odluku - idemo dalje uz male promijene

Iako sam sada već 3 godine bez pauze u ovom svijetu, još uvijek se smatram početnikom. Još uvijek mi je cilj iznositi dvojbe i muke kroz koje prolazim da bi svima onima koji ih dijele sa mnom, možda olakšala put i svojim životom i zalaganjem poslala poruku: ako mogu ja, može svatko.

U međuvremenu sam saznala da je onaj kukac s početka priče kojeg su mi prije 17 g. dodijelili, u Japanu oduvijek imao zapaženo značenje. Japanski naziv za vilinkonjica je kachimushi. Kachi znači pobjeda, a mushi kukac. Iz tog razloga su samuraji vrlo često koristili motiv vilinkonjica kao simbol slobode.
Iako vilinkonjic izgleda nježno i delikatno, preživio je 300 miliona godina evolucije na ovoj planeti. To nije uspjelo čak ni dinosaurusima

Osim toga, kažu da se Japan nije oduvijek tako zvao. Legenda govori da je cara ujeo obad kojeg je zatim pojeo vilinkonjic. Car je u znak zahvalnosti otoku kojeg danas znamo pod imenom Japan, dodijelio ime Akitsushima. U prijevodu to znači "otok vilinkonjica".

Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (12)
Rujan 2008 (2)

<	siječanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Komentari da/ne?