Evo, danas mi se baš igra mislima.
Moj dobar prijatelj bi na to rekao da je to izvor svih mojih «nevolja».
Neki dan u jednom ugodnom kružoku raspravljasmo tako o raznim situacijama u našim životima. Rekoh u jednom trenu da je jedan aspekt mog života u zadnja tri navrata uvijek završavao na isti način.
Na to je jedna draga žena rekla da «ponavljam razred».
Rekoh da mi je to jasno, ali da ne vidim zašto?
Što ne vidim?
Koju lekciju propuštam naučiti?
Veli ona na to:
«Možda si u sva tri slučaja bila profesorica, a ni u jednom nisi dopustila biti učenikom.»
Jako sam se zamislila nad ovim.
Kada sam krenula na aikido, jasno mi je bilo da nemam blage veze s vezom. Nemam ni sad. Ali učim.
Meni su svi članovi kluba učitelji jer svi znaju daleko više od mene.
Biti učenikom u trenutku života kada si već na mnogim poljima sazrio kao učitelj(ili se to od tebe barem očekuje), pravo je iskušenje. I teško. Jako teško.
Međutim, to saznanje dovelo me do nečeg sasvim drugog: shvatila sam koliko o sebi ništa ne znam. I koliko sebe zapravo ne poznajem.
No dobro. Do tog saznanja sam polako počela dolaziti prije 2 g.
Svaka tehnika, svaki izazov, čak i ono što se ponavlja na svakom treningu otkriva mi strašnu istinu o tome koliko se ne poznajem.
Određene stvari za koje ni u snu nisam pretpostavila da bih mogla izvesti, dovele su me do toga da ja uopće nisam ta koja išta izvodi.
Jer da jesam, ne bih mogla ni petinu toga što na kraju na treningu uspijem napraviti.
Moj mozak bi mi već plasirao neku naučenu nepodopštinu koja bi me paralizirala u mjestu.
Onaj tko meni da da razmišljam, taj je u gabuli – skupa sa mnom.
Onaj tko razmišlja, a ne djeluje, taj živi u nadi.
Npr. u nadi da to može.
Ili u nadi da to ne može.
Kada bi djelovao, vidio bi pravo stanje stvari.
Zato se kaže da nada umire zadnja.
Onog trenutka kad djelujemo, razbijamo sve iluzije i suočavamo se s onim što jest.
Onog trenutka kada pružim ruku i krenem u tehniku, svaka nada splasne jer se na kraju vidi mogu li to ili ne.
A pozadina sveg nedjelovanja je strah.
Svaki moj aikido trening prava je mala borba sa strahom.
Onog trenutka dok sam majstor ili profesor, ne mogu znati da sam možda ipak još samo učenik. Ako stalno ponavljam razred, onda je vrijeme da krenem učiti.
U ovoj godini imam želju da moji učenici konačno postanu moji profesori.
Bila bi to lijepa ravnoteža u svemiru.
P.S. Ovdje želim napomenuti još jednu stvar. Da ne zaboravim - majstor u jednom ne znači ni u ludilu majstor u svemu. Npr. evidentno je da imam dar pisanog izražavanja. Taj dar omogućava i meni i vama da uzajamno uživamo u onome napisanome. Jer i vi imate sličan dar.
No, vrlo često potpadamo pod to da poistovjećujemo jedan talenat sa svim drugim osobinama - tako da većina nas pomisli: "Ah kako lijepo piše, mora da je dobra kuharica, fantastična žena, odličan radnik, super prijatelj i dobra ljubavnica:"
To uopće ne mora biti tako. I najčešće i nije.
Isto tako majstor u aikidu, vrlo često bude učenik na mnogim drugim poljima.
Mi ljudi skloni smo na temelju izraženog talenta koji nas zaslijepi, odmah pripisat sve ostale nepostojeće atribute. To je recimo najizraženije kada je u pitanju atraktivnost - lijepim i atraktivnim ljudima odmah pripisujemo gomiletinu drugih vrhunskih epiteta da bi na kraju vrlo često ostali razočarani.
Zato, sve životne situacije, kao i sve tehnike na treningu koje smo prisiljeni ponavljati samo nam pokazuju gdje moramo još učiti. Gdje smo tanki. Ima jedna zgodna njemačka poslovica koja kaže:
"Wird ich alt wie eine Kuh, und lerne doch immer noch was dazu!"
Ili u slobodnom prijevodu: i kao stara kravetina imam još ponešto za naučit.
U to ime, vaš vjeran učenik
< | siječanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Prvotno ovo je bio blog koji je opisivao kako je planula ljubav između mene i aikida i kako se razvijala iz dana u dan. Ta "veza" je spletom okolnosti pukla, ali ljubav je ostala ista - ljubav prema borilačkim vještinama. Sada je drugi partner u igri, no dvojbe su iste, izazovi slični, veselja raznovrsna. Nisam znala što ću s ovim blogom i zato je pauza bila duža od godinu dana. U međuvremenu mnogi su se javili na mail i pitali kada će nastavak..nekima je ovaj blog bio poticaj za upis na aikido. I evo me opet natrag..da podijelim s vama svoja iskustva
Free Site Counter
e-mail:
enlightedmaster@gmail.com
Genbukan International
Aikido klub Musubi
Takemusu Aikido Association Croatia
Blog.hr
Blog servis
Gideon – o vodi, homeopatiji, konstelacijama, Novoj germanskoj medicini, snovima..
Kućanica u Japanu - kako je Hrvatici već treću godinu biti kućanica u Japanu
Nihonkichigai tj. lud za Japanom - Sve što ste ikada htjeli saznati o Japanu iz prve ruke i to dva u jednom
Jer od lakoće nema težeg... - "Kažu da se život sastoji od samo jednog jedinog trenutka, kada shvatimo tko smo. Još uvijek čekam na taj trenutak, a kako bih se spasio, eto, igram Spiegelspiele.."
kaže moj dugogodišnji prijatelj Josh...
Ando Hiroshige - pregršt predivnih slikica za sve poklonike ovakve umjetnosti
Shamans Of the Amazone - Dean Jeffery ponovo se vraća sa svojom trudnom ženom i jednogodišnjom kćerkom u srž ekvadorske prašume susresti dva šamana.. toplo, autentično i nimalo "primitivno"
Koji k... uopće znamo - zgodan dokumentarac za sve fanatike kvantne fizike i one koji ipak negdje u prikrajku mozga misle da stvari baš i nisu onakve kakvima se čine..
The Zeitgeistmovement - "I believe that unarmed truth and unconditional love will have the final word in reality".
-Dr. Martin Luther King Jr.
Mala lija - Foxxyy na svom blogu ima vrlo zanimljive priče iz Ukrajine gdje je boravila dva mjeseca i slaže jako interesantne video klipiće..osim toga voli i oštrice što je svakom zaljubljeniku u borilačke vještine sasvim dovoljan podatak!
Vanji, najtvrđi sparing partner ever i krasan prijatelj
Željku, zaslužan za upoznavanje s Krav Magom
Andreju, kroz svoje drilove postavio mi je temelje za BV
Dubravku, iako se osobno ne poznajemo, "zaslužan" za izbor aikido kluba
Dinku, kojem mogu zahvaliti za unikatni bokken i Jo
Predragu i svim članovima Musubija - na toplom prijemu u svoje redove
Darku, Saši i Martini - na upoznavanju s ninjama