Bivši aikidoka u zemlji ninja čudesa

petak, 17.10.2008.

Zenga - kad japanski zen svećenici slikaju! (dio prvi)

Kossha tairi ni seki o kômuri,
Tenka o musaboru ni yotte shôkin seraru.
"Te nashi ni uri o hikyaru nara,
Naruhodo ashi nashi de mairi môsô."

Wearing a straw mat among the crowd of beggars,
Through his greed for sweet melons he's been taken alive.
"If You give me the fruit without using Your hands,
Of course I'll enter Your presence without using my feet."

Zaogrnut slamnatim tepihom među gomilom prosjaka,
koristeći njegovu pohlepu za dinjama, bijaše živ otet.
"Ako mi daš voće bez korištenja ruku,
naravno da ću ti prići blizu bez korištenja nogu."

(na slici Daitô-Kokushi kao prosjak, autor Hakuin Ekaku (1685-1768))



Sumie je vrsta japanskog slikarstva koja se bazira isključivo na japanskoj kaligrafiji (shodo – put pisanja) koristeći iste alate.
Upravo se kamen za dobivanje tuša koji se mora namočiti u vodi naziva sumie.

Inače kaligrafija je riječ grčkog podrijetla i doslovno znači krasopis (kalos=lijepo i graphein=pisati), a postoji mnogo vrsta kaligrafija: japanska, kineska, perzijska itd

Fude - kist, suzuri - teška crna kutija za spravljanje tuša, sumi - masivan crni materijal koji služi za dobivanje tuša

Zenga je općenit naziv za borilačke vještine, slikarstvo i čajnu ceremoniju koje su prakticirali budistički svećenici.

Zenga stil slikarstva direktan je vizualni izražaj najvažnijih zen majstora proteklih nekoliko stotina godina, a što je zapravo zenga u slikarstvu, predočit će možda meni osobno genijalna usporedba koju sam jednom pročitala:
zenga slikarstvo, to je kao da su biskupi oslikali Sikstinsku kapelu umjesto Michelangela!

Iako je zen budizam u Japan stigao krajem 12 stoljeća, zenga se pojavila tek u periodu Edo (1600.g.)

E sad, stvar je osobnog afiniteta i čak bih rekla individualne mogućnosti percepcije zena u bilo čemu pa tako i u slikarstvu.
Mnogima će zenga slikarstvo izgledati kao loša karikatura na prvi pogled. Većina će estetiku pronaći prije u sumie slikarstvu delikatnih pejzaža. Vrlo često je kaligrafija bila odmah pored zenge: pjesma i slika zajedno.

Zenga ne pazi na stil i estetsku ljepotu: više se radi o naglašenoj jednostavnosti dramatičnog izražaja koja se ne libi kao motive koristiti životinje, humor i folklor.

S obzirom da i sama pomalo crtkaram i to od ranog djetinjstva osvrnut ću se na osobnu percepciju i razvoj misli po pitanju vlastitog poimanja slikarstva.

Ovdje moram napraviti digresiju i odati priznanje svojoj profesorici povijesti umjetnosti iz gimnazije Iri Mardešić i njenoj oštroumnoj percepciji, koja je „sirota“ svojedobno prije mnogo godina rezignirano zaključila da ću sigurno sve iznenaditi i umjesto da odem na Akademiju, odabrati neki fakultet koji nikom ni u peti neće biti – i bila je u pravu.

Iako me bogatstvo visoke renesanse uvijek oduševljavalo i fasciniralo, osobito u kiparstvu, krajičkom oka sam promatrala jednostavnost tapiserije koja mi je godinama visjela na zidu i prikazivala Japanku u kimonu kraj rijeke s drvetom.

Lakomisleno sam u sebi mislila: bah, ako je to umjetnost onda sam ja Rubens!
Jednom sam tako sjela i uzela ugljen i pokušala prenijeti taj jednostavan motiv s tapiserije na papir. Nemalo sam se iznenadila kada sam shvatila da to nije nimalo lako!

Nakon 15 pokušaja sam odustala u nevjerici.

Tijekom godina moja fascinacija bogatstvom i kićenošću usmjeravala je sve više svoj fokus ka jednostavnosti izričaja. Do tog trenutka izjednačavala sam jednostavnost s trivijalnošću – kakva zabluda!

(tu bi kontinjued..)

Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (12)
Rujan 2008 (2)

<	listopad, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Komentari da/ne?