BABA ili Goodbye Michelangelo

Dok sam sjedila na balkonu, razgovarala s gospodinom M.Jesecom i gledala gospođice zvijezde, zvono na vratima opet se proderalo.
- A tko ti je to sad, u dva sata ujutro, pekmeziću? - upita Bruhl u ljubičastom ogrtaču, zelenoj masci na glavi i dva krastavca na očima. Slušao je Vivaldijeva "Četiri godišnja doba" i nije se uopće brinuo što mi je potrošio sve limune praveći margarite. A zna da mi trebaju za onaj tajni napitak (za socijalno neosjetljive i neosjećajne "tovare")


Kad sam otvorila vrata nisam nikoga vidjela ali mala omotnca zapečećena ljubičastim voskom bila je na podu.

Otišla sam na vrh zgrade, u moj vrt bilja i sjela na viseću ležaljku, da se mogu koncentrirati bez svih onih violina.

Otvorila sam omotnicu a unutra je bilo malo, kratko pisamce.



Evo što je pisalo:


Draga gospođice Anjeta,


Ja vam pišem iz očaja. Više ne znam što bih. Situacija je kritična, ali Colleen mi je rekla da ste vi najbolji za ove situacije i da ste neustrašivi, a ja sam baš strašljiva. Možem li se naći sutra u 8 pokraj zelenog stabla na plaži B ? Molim vas, ne znam više što bih.

Srdačan pozdrav ,

LJ. Travić



Odlučila sam spremiti svoju dekektivotravarsku torbu, plašt i bocu tatine rakije. Ne znam što me čeka, a moram biti spremna na sve, ako želim pomoći nesretnoj duši. Zapalila sam cigaretu, popila čašicu absintha i otišla dolje u stan. Sada je svirao onaj dio "Zima" a moje su oči sijevale gađenje. 365 dana, puna soba instrumenata. Rog, klavičembalo, trublja, kontrabas, gajde, harfa.
- Nećeš učiti svirati violinu- objasnim mu izgovarajući riječi što sporije i na slogove. Istrgnem cd iz računala, razlomivši ga na četiri dijela kao nedjeljnu pogaču.

- Oprosti, moja slatka breskvice- promrmlja, te pognuvši glavu, gurne cijelu šaku u usta. Malo poslije čulo se prigušeno jecanje, a zatim muk.



Do plaže B nije bilo puno za putovati. Samo dvadeset brzohodnih minuta. Tek što sam došla, piskutavi glas mi se uplašeno obratio.

- Madam Anjeta, hvala vam što ste došli- reče netko, vukući me za dno plašta.
bila je to malena žaba. Lagano se gegala, s noge na nogu i okretala dahtući.


- Da vam se predstavim- ubrzano će- ja sam Ljerka Travić, ali vi me možete zvati Baba. Tako me zovu svi prijatelji, tj. sada samo vi. Ali pomozite mi, molim Vas.


- Polako, polako, što je bilo objasnite mi po redu - potapšem Babu po ramenu nudeći joj čašicu rakije iz torbe. Uzme rakiju i počme halapljivo srkati kao da nije nikad pila u životu. - Aaa, dobra- reče blago tresnuvši glavom. - Znate, madam Anjeta, ja sam vam bila žaba kao i sve druge. Imala sam prijatelje, kuću, disko, bingo dvoranu i klub žaba baba pletuša. Mi smo plele svima, sve, od kukičanja tabletića , pa do vezenja lancuna i pletenja čarapa za zimu. Aliima tri dana snažan uragan je pogodio naše područje. Dok sam ja uvježbavala koreografiju za nadolazeći ples, ne znajući da sam sama, svi drugi bili su na sigurnom, ispod čamca susjede Roze.
Uragan me, smijući se zlokobno i slineći i onda tom slinom mazeći lice, uzeo za nogu i otpuhao ovdje, ah tko zna gdje li sam. Od svega ne mogu ni skakati kako treba. Već sam tri dana bez hrane, vode, a sve me koščice bole. Srećom, sinoć mi je u san došla Colleen, objasnivši kako ona sad pomaže nesretnima, vodeći ih i šivajući nevidljiv kompas do Vas. I tako sam sinoć jedva došepala, vođena Colleeninom runenom rukom. Beznadna sam. Sama. Izgubljena . Možete li mi pomoći da dođem do Žablje doline.?

- Ah, Baba, kako strašna priča. Naravno, imate sreće što ste upoznali Colleen. Ja naravno, poznam sve puteve pa vam tako mogu dati putokaz do Žablje doline. Samo slijedite onu crvenu strelicu i za pet minuta ste tamo. Znat ćete da je to kraj vašeg puta kad ugledate žuto nasmiješeno lice ne baš vješto nacrtano, s jednim okom znatno većim od drugoga. tamo će vas čekati susjeda Roza, upravo sam joj poslala pismo po Siniši. Golubu pismonoši. Ne brinite, sve će biti dobro- kažem joj.

- Oh tisuću puta hvala i neka vas Velika Maslinasta uvijek prati na putu i čuva - dirljivo će, grleći me za palac.

Dala sam joj tonik od kravlje papuče i žlahtine za automatsko izlječenje svih kostiju te one kolačiće za susjedu Rozu.


Došla sam kući za čas, zviždukajući pjesmu koju smo naučili na tajnoj međugalaktičkoj misiji.

Bruhl je vraćao moju sobu za plašteve u red, onako kako i treba biti. Nije bilo gajda, harfe, frule, klavičembala, bubnjeva i ostalih instrumenata .
- Srećice- reče ushićeno, odjeven u ogrtač zebra uzorka, narančastom maskom i mrkvama na očima - naručio sam sto kilograma mramora. Ima taj tečaj koji mogu uživo pohađati putem interneta. Doći će nam sljedeći tjedan, možemo ga ostaviti u tvoju sobu za plašteve. Vidiš- počne govoriti i mlatarati rukama od uzbuđenja. - ja mislim, da, našao sam svoj životni poziv. Misliš li da bi Michelangelo bio ponosan na mene? - upita me i u tom trenutku sruši zadnju bocu tequile na pod.
Moje su oči ponovno sijevale gađenje, ali sutra ću kupiti novu tequilu. Goodbye Michelangelo. Život je lijep.
















NAVIJAČKA

Oznake: pismo, bruhl, siniša pismonoša

18.06.2018. u 18:56 | 18 Komentara | Print | # | ^

KONAČNA TIŠINA

Jutros mi je prišla ptičica na prozor...
Nije me pitala
A ja sam joj se pridružila
U počasnoj šutnji
Jer zašto i bi pokušavali govoriti
kad ove bitke
Zauvijek gubimo
U samo jednoj sekundi



Ove noći jedna svijeća gorit će,
U spomen tvoj

Oznake: Ptičica, svijeća

18.05.2018. u 20:48 | 18 Komentara | Print | # | ^

AGNESSin HITNI SASTANAK


Dragi moji blogeri,

Pozivam vas na hitni, tajni sastanak .
Obzirom da se radi o svemirskoj tajni, a vrlo je važno napomenuti kako izlazimo iz našeg sunčevog sustava, molim vas da nikome ne govorite o ovome, a pogotovo njima. Molim lijepo, to bi bila vrlo velika izdaja.

Mjesto okupljanja su Zelendvori, u šumi Šestog BE, na vrhu, tamo gde je ona lipa.
Šifra: Aždaja





Jutros sam dobila pismo od Supermana, Batmana, Wo i Mede.



"Ej, legendice naša !

Pišemo ti žurbi, jer su nas uhvatili i obznanili kako će jednom za svagda uništiti tvoje bilje, gljive i detektivske genjalne izume. I ne samo to. Obećali su upasti na Bisin i DOMENICOv pir i sve blogere potrovati beskonačnim smijehom i smradom iz usta.
Svakom blogeru će biti dopušteno do kraja života jesi samo tvrde čvarke kojima je istekao rok trajanja prije dvjesto godina i piti toplu onečišćenu vodu. Mi smo uspjeli pobjeći, ali Kljakani s Planeta Kljakan , ti ružni vanzemaljci , koji za glavu imaju poderanu čizmu, a glasaju se kao pijane krave, baš nešto užasno mrze te tvoje blogere. Nisu baš pametni, ali nisu bezazleni, pa je najbolje da dođeš. Naoružanje je potrebno ili će jednim kihanjem uništiti cijelu zemlju. Slabi su na rakiju, pa ponesi malo, možda ti bude lakše da ih porazit. E, ako ti bude usput, pokupi one kolačiće od gospine trave koja to nije. Ostavili smo ti je u šumi. A sada moramo na onaj važni tulum, ili će propast sva medina tekila. Čuvaj se.

Tvoji pajdaši,

Wo, Superman, Bat i Medo"




Dragi moji, molim javite se, da znam na koliko vas mogu računati. Uostalom, moram napraviti dovoljan broj čaja od jagode i pure za međugalaktičku teleportaciju. Ponesite ono što mislite da će vam najbolje doći, makar to bila plastična jabuka, ako se znate njome služiti. Očekujem vas u što većem broju.

Oznake: svemir, sastanak, vanzemaljci

16.05.2018. u 21:52 | 20 Komentara | Print | # | ^

AMERIKA ili kako je svijet zaboravio s koje je planete

Sjedim na balkonu i slušam jednu lijepu iz osamdesetih, pijuckam bijeli čaj, a šalica klapucka svaki put kad je vratim na tanjurić. Razmišljam o simultanoj egzistenciji u alternativnom svemiru i kako bi bilo savršeno da svaki dan, ali baš ono svaki, mogu, u otkačenoj odjeći i širokom purpurnom plaštu, pucnuti prstima i otići s ove zbunjene planete. Negdje gdje je šumovito. Gdje se čuje tišina a riječi se ne troše uludo i sebično. Ma divota. Suza mi je kanula od oduševljenja i skoro sam počela plesati, ali mi je sveopći dojam pokvarilo telefonsko zvono.






- Hello dear Mrs, Anieta, are you there? This is your friend from past, I need your help, love. Oh, pardon me, I even forgot to ask you how are you. Oh my dear, sweet, best of friend, my beloved sister. - neki nepoznati ženski glas mi počeo blebletati
kombinacijom iisforsiranog poš kokni engleskog.

I onda kad se počela na psihodeličnom teksaškom raspitivati o mom zdravlju, znala sam da zapravo ni da se rodim tisuću puta u sto tisuća alternativnih svemira, ne bi imala dodirnih točaka s ovom status kvo osobom. Glas mi je bio poznat, ali ne kao da je britanski. više mi je sličilo na to da netko, uvjeravajući me da sam luda, zaista, želi misliti da ja upravo imam vremena igrati ovu igru i da smo najbolje prijateljice.
Upali mi se lampa, jer je samo jedna koja bi to mogla. A to je sirota Katica, s jednog od naših otoka. Odrasla je u mom gradu, jer je njen otok bio siromašan Prije petnaest godina Katica je rekla da joj je dosadno i da želi u bajkovitu zemlju. Amerika,. Otada je nisam čula, ali svakodnevno gledam o njoj i familiji, jer mi svaki dan nude neke vijesti.

- Kate, jesi to ti, brate, molim te, ne pitaj me za zdravlje. I zašto mi se javljaš, rekla si mi da te zaboravim, jer nitko ne smije za tvoj pravi identitet kad odeš tamo. Ali, no dobro. Iako sam ti napravila napitak na bazi tikve i mišjeg brka da ti se lice promjeni i nisam ništa tražila, mogla si bar razglednicu poslati. - zaključim.


- Ma Anjeta, I am sorry girl, znaš da sam busy. Moj muž ti je malo prolupao i još oko toliko djece koju imam. Ali zovem te da te pitam, honey, really, imaš li još onog napitka. Jučer sam se probudila, a moje staro lice se prikazalo na pet minuta. Srećom, muž mi je bio na nekoj dodjeli za kreativnost ispraznih umova. Što god really that meaning. I would poslala avion po to, dolare same with it. Please, honey, pomagaj. - reče onako, kako to govore lijeno u Californji.

- Kate, molim te, ne moraš sad furat neki engleski, pa u školi si jedva dva navukla. Samo, molim te, upamti ovo. Maska koju ću ti poslati, jača je od napitka i ne smiješ je previše stavljati, inače će ti lice stvarno postati prozirno, ali zauvijek. Radila sam je od urina proljetne sove koja ima dvije lijeve noge i hrče samo petkom kada spava na trbuhu. O, Kate, mati te pozdravlja i plače što je nisi zvala za rođendan. Kaže da je sramotno kako si zaboravila svoj rodni kraj.


- Oh, Anieta dearie, I wish, but my tjelohranitelji. Draga, hvala ti, evo moram ići. My avion pilotee će ti doći na vrata da pick up mask. Moram ići. Kanje mi se vratio. Reci mom, Volim je. Neka pošalje opet kisela kupusa- naposlijetku reče te zaklopi.


- OK- kažem praznoj slušalici i vratim se balkonu, šumama i alternativnom svemiru. Maska može čekati do sutra. Ali čaj ne može. Sjednem i stavim noge na plastični stolić. Sad sam kauboj i vitlam svojim lasom dok stojim na konju, a tisuće lijepih i vitkih muškaraca i žena me slijede kao što to i priliči. Odjednom pjesma dosegne vrhunac, a ja počnem plesati i svi susjedi, posebno oni koje ne znam, a to su stvarno svi, pridruže mi se a tulum se nastavi duboko u 23. stoljeće.
.



Buddy you're a boy make a big noise
Playin' in the street gonna be a big man some day
You got mud on yo' face
You big disgrace
Kickin' your can all over the place
Singin'

We will we will rock you
We will we will rock you

Buddy you're a young man hard man
Shoutin' in the street gonna take on the world some day
You got blood on yo' face
You big disgrace
Wavin' your banner all over the place

We will we will rock you
(Sing it!)
We will we will rock you

Buddy you're an old man poor man
Pleadin' with your eyes gonna make you some peace some day
You got mud on your face
Big disgrace
Somebody better put you back into your place

We will we will rock you
(Sing it!)
We will we will rock you

(Everybody)

We will we will rock you
We will we will rock you

(Alright)



Oznake: kata, more, svemir

12.05.2018. u 01:05 | 18 Komentara | Print | # | ^

CENZURA ILI GEE.Pard Vegetarijanac

- Opa, koliko si popio? - pitam Medu i uzimam mu onu ,desetu bocu šljivovice iz ruku... Naime, kako smo bili u planini, a rakija moga tate...
Ajme, sorry ljudi, kriva bilježnica, kriva dogodovština, ali ono, skroz. I gdje mi je uglađenost nestala?!? Gospodična Anjeta Katarič Petrojevna, saberite se.... Akhhhhm...

- Cenzuriraj ovo, Agneza


*********

Jednog jutra, prohladnog i vlažnog, ne znam baš u kojem mjesecu išla sam po gljive Vlažnjače. Baš kao što im ime govori, najčešće se pojavljuju u ta vremena i to baš kad padne kiša sa sedam zuba sa juga, a sunce (ono malo što ga ima) ulete u trajni hrk. I one, te nesretnice, toliko se razmnože, da jedna od druge ne može ni disati. A smrdi im iz usta strašno, pogotovo kad utonu u beskrajna maštanja, najviše o streličarstvu. Zaista ne znam zašto su toliko opčinjene skandinavskim izgledom i blago mišićavim mladićima u kasnim dvadesetima, koji su vrsni strijelci.



No nakon što sam ih ubrala odprilike pedeset i pet, čula sam neko kuckanje i puhanje za vratom. Instiktivno sam krenula lijevom rukom kao da ću odmaknuti nevidljive mrave s vrata ali neka tj. Nečija bodljasta, nazovimo to ruka me zaustavila.

- Dobar dan i oprostite na tome što se šuljam – reče malo oprezno gospodin Gepard.
(Znam, meni isto kao i vama, ali poslom kojim se bavim, ne smijem nikada biti šokirana, nego odveć sabrana i elokventna)

- Oh, ne oprostite Vi meni Gospodine Geparde, nisam Vas spazila. Brala sam ove Vlažnjače za želučane tegobe i neurotična raspoloženja pa sam se zamislila. Kako mogu pomoći cijenjenome? I, usput, ispričavam se na indiskretnom pitanju, ali niste li vi 30000000000 gepardske šape udaljeni od vašeg staništa?!? – oprezno sa smješkom upitam.

- Zapravo, GEE. Pard je. Mi smo iz ovog originalnog, prvog plemena. Ali, nižerasni Gepardi imaju masla na glavi, pa su sve lobirali. Ali imam problem, pomozite brzo, zapovijedam, ako možete, naravno. Ionako vas ne mogu pojesti pa zapovijed možete ignorirati... Ovaj, da – zbunjeno će

- Recite, obećavam da ću učiniti sve što je u mojoj moći da Vam pomognem, Vaša GEE. Pardosti


- Otac me isključio iz oporuke i obitelji jer sam postao vegetarijanac- nervozno će - Ali, tako me boli želudac, a on to ne razumije. Kao da će mi vatra proždrijeti sve iznutra. Jedino čim se mogu hraniti, a to je neobično, jest maslačkov list. A on nikad nije rastao na našem terenu, do moje boli. I što da radim? Ne bi bilo nepodnošljivo, da maslačak stalno ne gunđa i govori o Kafki i nekakvom Radiusu na kvadrat. A list kad ga progutam žali samog sebe i štuca. – reče razdražljivo.
Pogledam lijevo i desno, pljusnem se isključivo desnom rukom i to ne dlanom i pljunem na pod, jer je takav protokol, pa mu bez treptanja objasnim.
- Cijenjeni GEE. Parde, vi ste samo jeli velike komade mesa, bez da ste grickali i žvakali svaki zalogaj. Zato su vas prokleli svi
budući i oni prošli zalogaji jer ste nezahvalni i neobazrivi prema zalogajnim osjećajima. Od sad pa nadalje morate piti čaj od komorača i vlažnjače, ali prije toga bez da izađe ijedna riječ iz vaših usta, morate pričati s vašim zalogajima i zalogajčićima dok se tako krhko stanje i nepovjerenje s njihove strane ne popravi. Što će dalje biti, ja ne znam. Za dva dana opet možete početi jesti meso. Izvolite sad ovaj čaj. I, da vaš otac će vas automatski ponovno prigrliti, ne bojte se.

- Oh, GEE.Pardovih li mu nebesa, pa hvala vam. Zato vas neću pojesti. Ali ti zalogaji, ne znam, baš su... AAAh, no dobro možda smršavim. Poželite mi sreću – reče, te lijeno, sasvim prenaglašeno i šlampavo izađe iz šume.
- I to ti je Gepard, hah- pomislim i zahvalim prirodi što sam cijela.


Nedugo nakon toga otišla sam jer nisam više mogla slušati čiji Skandinavac bolje gađa iz strijele, kojemu se mišić ruke ljepše napinje i koji ima najplavije oči. A i da vam budem iskrena, dosta mi je čudnih stvorenja i njihovih razmaženih raspoloženja za jedan dan.
Otišla sam kući, popila jednu čašicu tekile te nastavila dalekozorom sa sljedećim slučajem koji je vrištao : - Dovrši me !!!!
I jesam
>

Oznake: cenzura, planine, vlažnjače, GEE.Pard, skandinavci

07.04.2018. u 00:19 | 16 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2018  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Prosinac 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Linkovi