31.12.2021., petak

Godina i pol


Sretna Vam godina i pol
Da budete u njoj
za sve prijatelje čovjek i pol,

da živite tako jako,
neka vam sve bude lako,
da dohvatite više
nego što se inače može
i budite zadovoljni

i daj Bože
da ne morate nijednom
i ni zbog čega
iskočiti iz vlastite kože.

Neka Vas sreća prati,
neka Vam, tko je dužan
dug vrati,
neka Vam ne bude zima,
neka vam ne bude vruće
neka Vam se brod ne nasuče,

nijedna lađa da vam ne potone,
neka Vas sreća za nos ne vuče
neka Vam ne bude dosadno kod kuće
neka Vam se sve
što poželite dogodi

eto sve u svemu
na to se i moja čestitka
i želja Vama i meni svodi.
Za staru znamo da je prošla
ali kao i za one kad zauvijek odu
ne znamo kamo je pošla.

Za novu ne znamo
zašto i dokle
znamo tek  dolazi amo.
Za staru znamo
kakva je bila
i ovako poznata
nije nam draga,

više nam je draga
nepoznata Nova
a lako možda u sebi
krije vraga.

Tek godinu dvije kasnije
sve će nam o ovom vremenu
i jednoj i drugoj godini
biti jasnije.

Sretna Vam Nova godina i pol!




čestitka: moja kreacija


- 08:45 -

Komentari (17) -


    27.12.2021., ponedjeljak

    I nebo zna




    Jutro nad mojom malom valom



    fotka moja

    - 08:52 -

    Komentari (15) -


      25.12.2021., subota

      Sretan Božić, dragi ljudi




      - 09:41 -

      Komentari (3) -


        24.12.2021., petak

        Mi se volimo javno



        fotka moja


        Naša ljubav je javna, oni me još nisu zaboravili
        vjerni moji, vrijedni suradnici
        djeca, polaznici labinskih dječjih vrtića
        od njih sam dobila Božićnu čestitku



        fotka moja

        Moj grad je prijatelj djece
        u njemu se djeca događaju u najljepšem smislu te riječi
        pratimo ih i otkrivamo talente, pratimo u njihovom odrastanju



        fotka moja


        Bit će to dobri ljudi
        objavili su slikovnicu rječnik izvorne cakavice
        ja sam ih zajedno s njihovim tetama vodila u realizaciji tog,
        za njih vrlo zahtjevnom projektu, uredila sam njihov rječnik
        ponudili su 800 riječi , u slikovnicu je uvršteno 400
        što reći, radili su ti vrijedni mravci savjesno i disciplinirano
        kad je slikovnica objavljena na dostojan način
        sami su je predstavili u tiskanim medijima, na radiu, u tv emisijama
        i na sajmu knjiga MONTE LIBRIĆ u Puli




        fotka moja


        Sretne blagdane žele vam djeca iz dječjih vrtića,
        posebno autori slikovnice NAŠE BESEDICE

        Sretan i blagoslovljeni Božić svima!



        fotka moja


        - 15:29 -

        Komentari (16) -


          23.12.2021., četvrtak

          U gradu koji teče




          Ne, neću vam pisati ni poeziju ni o poeziji
          iz čistog razloga što sam u SMS dobila poruku
          da sam već postala dosadnjikava i da takve postove mnogi preskaču
          hvala štovanoj gospođi na iskrenosti...stvarno, već iskačem iz paštete

          jučer sam bila u gradu koji teče, a baš sam bila spremna
          objaviti jednu moju srceparajuću žalopojku
          na koju treba samo odmahnuti rukom i s mog bloga pobjeći najkraćim putem
          išla sam autobusom, malo za promjenu
          cilj je bio KBC Ri, nimalo zahvalna tema,
          pogotovo ne za ovako fine dame koje me komentiraju putem SMS

          od kuće sam otišla odlučna i pozitivna
          bez obzira na to kakvi me nalazi čekaju u hramu zdravlja
          odmah na ulazu osjetila sam kako mi se duša omekšava
          i kako je srce mirno....
          krasotna divota, rekla bi gospođa iz SMS

          na ulazu jaslice i osmijeh dežurne sestre,
          na svakom katu bogato okićene jelke...
          lijepo, bar sam na trenutak zaboravila zašto sam došla



          fotka moja


          pregled obavljen u točno zakazanom terminu
          nalazi katastrofalno nepovoljni
          a ja odlučna da se svome domiću vratim kao da nigdje nisam ni bila
          i da nikakvu informaciju zdravstvenom stanju nemam
          neka sve nosi vrijeme....
          ono će pokazati vrijedi li biti pesimista ili optimista

          volite se ljudi, a i ja ću se snaći,
          ja volim i kad spavam...



          fotka: moja

          - 10:16 -

          Komentari (17) -


            21.12.2021., utorak

            Malo smo se druškali



            - 19:36 -

            Komentari (13) -


              20.12.2021., ponedjeljak

              Vrijedilo je


              Kad je o pisanju riječ, moram priznati da mi je ova 2021. godina
              bila baš naklonjena... moja hrabrost da se javljam na natječaje izrodila je plodom
              godina je bila uspješna, a nadahnuće sveprisutno
              moji stihovi su nagrađivani, stručna Povjerenstva su ih prepoznala

              Ono što moram izdvojiti od svega je svakako Susret hrvatskih zavičajnih književnika
              na kojemu sam i ove godine dobila priznanje za dijalektalno stvaralaštvo
              moje stihove je vrlo nadahnuto i izražajno čitao glumac Robert Kurbaša
              Malo je reći da sam bila ponosna,
              bila sam dirnuta izražajnošću i sjajnom interpretacijom ...

              Robert Kurbaša je mojim stihovima dodao ljepotu i dojmljivost
              digao ih na višu razinu
              udahnuo im još jednu dimenziju...

              zanijemih od uzbuđenja i raskoši osjećaja koje sam u sebi nosila
              vrijedilo je dušu pretočiti u stih...
              idem dalje...pisat ću dok mi srce diktira...

              ***
              Teško je

              Va škurine istini
              deštin kojenat
              grehi spovedat
              teško je

              tića poslušat
              kako na grone kanto
              prez tebe
              teško je

              vreme zliženo
              va sedeno poezijo ogrnjeno
              i delat se da ti sejno je
              teško je

              mesecino srebron inkolat
              čelestin nebu darovat
              kapljico medežiji
              rikordi od neveri škapulat
              teško je

              na bonace sna jutro docekat
              po moru kativerji i laži bordižat
              va konšumanen tele
              zgnjetveno dušo zlecit
              teško je...

              *** Pjesma pisana na labinjonskoj cakavici
              koju od 2019. godine krasi Status
              zaštićenog nematerijalnog dobra Republike Hrvatske

              Objašnjenje manje poznatih riječi:
              Škurina - mrak; deštin - sudbina; kojenat - prevariti; zliženo - izlizano; sedeno - svileno;
              Sejno - isto; medežija - lijek; rikordi - uspomene; škapulat - spasiti; kativerja - zloba;
              bordižat - jedrenjakom ploviti lijevo desno da se uhtati dobar vjetar;
              konšumon - potrošen; zgnjetvena - izmučena; zlecit - izliječiti



              fotka je zabilježila Roberta Kurbašu dok čita moju pjesmu
              Susret je održan on line zbog epidemiološke situacije
               

              - 10:07 -

              Komentari (18) -


                19.12.2021., nedjelja

                Uz jutarnju kavicu


                Sjedim pred monitorom ...slike teku
                ... gledam video na youtube ... skačem s jedne web stranice na drugu
                misli mi ne staju ni na sekundu ...
                razmišljam, ... mislim ... što mislim?
                razmišljam o tome kako sam bila sretno dijete
                razmišljam kako sam bojažljiva u donošenju odluka
                ali sam i dovoljno odlučna kad je treba donijeti i kako se poslije toga ne kajem
                razmišljam o danu kada ću neke prema kojima iskazujem maksimalnu toleranciju
                i koji mi govore iza leđa poslati u pakao

                Ali sada sam ovdje i pišem i slušam glazbu,
                gdje riječi izlaze bez razloga,
                rastrgana između pesimizma i optimizma,
                i što da radim? ..
                Razmišljam o budućnosti...ne moram se bojati, samo zdravlje moram čuvati
                premnogo je nesretnih ljudi
                razmišljam jer razmišljanje je život...
                ja ž i v i m ali mnogo više r a d i m ...

                ***
                Nitko ne može zamisliti što govorim dok šutim
                koga vidim kad zatvorim oči
                koliko sam gurnuta kad me guraju
                što tražim kad dignem ruke slobodno u nebesa
                nitko, nitko ne zna

                kad idem gdje se izgubim, samo rijetki znaju
                da za mene otići znači vratiti se
                a vratiti se znači povući se,
                da je sakriti se od zla moja slabost
                a da je moja snaga prijatelj u nevolji...
                sve ono što slijedi je oluja

                rijetki to znaju, a ja znam da mi vjeruju
                i dogodi se ...osmijeh, sunce na istoku,
                stisak ruke i hvala ti prijatelju...

                ***
                U neumornom lutanju bespućima blogoputova
                događa se da se sudbine blogera sretnu s mojom
                a kada poput ogledala odražavaju naše iskustvo
                evo...u tom trenutku te se sudbine spoje...
                Čak i ako zajedno putuju samo na kratku udaljenost
                dijeli se djelić života
                i ostavljaju neizbrisivi tragovi susreta...



                fotka:net planeta

                - 09:45 -

                Komentari (7) -


                  18.12.2021., subota

                  U pomoć


                  Blogeroljudići dragi pomozite
                  zaglavila sam u jednosmjermoj ulici
                  na adresi Blogodana 505...
                  50555 Blogoland...

                  ...eto me drugi dan
                  okovana sam...

                  Zašto tako, jub vas ja

                  Pozdrav sa Trsata ...


                  - 17:53 -

                  Komentari (15) -


                    U zajedničkom buketu




                    Moji stihovi u Božićnom buketu
                    u osmoj međunarodnoj zbirci duhovne poezije

                    ***
                    Za dobro svijeta

                    Kaplje vrijeme - ponoć je već
                    mjesec bojažljivo iz plašta izviruje
                    nebo se medenom svjetlošću kiti
                    Radujte se narodi, Božić se rađa
                    to blještavim sjajem zvjezdana oreola najavljuje
                    toplina se mrzlom štalicom širi
                    majka djetešce u krilu ziba.

                    Te noći u štalici, majka je djetešce podojila
                    djetešce ljubavi, Božić za dobro svijeta
                    pronio se glas širom zemlje, neba, dolova i gora
                    na goloj slamici, u mračnoj štalici,
                    na mjestu gdje ljubav stoluje
                    od bogatstva, srce i dobrota prema ljudima se računa.

                    Pomogni siromahu, ohrabri bolesne, uboge utješi
                    daj mi ruku, evo ti moja da jedna drugu ugrijati mogu
                    udijeli gladnima mirise kruha, kapljicu vode s izvora
                    toplinom srca upali ognjište u domu,
                    vrata doma čovjeku otvori
                    košare nade, mira, svjetla prije mraka napuni
                    godine života u razigranoj harmoniji i sigurnosti
                    Božić se rodi, Radujte se, narodi!



                    fotka:moja

                    - 08:58 -

                    Komentari (10) -


                      16.12.2021., četvrtak

                      Moja starinarnica


                      Dominira na jednoj terasi...



                      fotka:moja


                      iz nonine kuće posebno dragocjeno
                      ostalo je sačuvano



                      fotka:moja


                      dobra stara singerica
                      prema njoj gajim posebno poštovanje
                      to je singerica na kojoj je šivala maćeha moga oca
                      ona je i njemu i meni bila bolja od kruha
                      tata je bez majke ostao kad je imao samo četiri godine...
                      često joj mijenjam mjesto, ali ona ostaje u mojoj kući
                      iako su me mnogi pitali da im je prodam...nema šanse...




                      fotka:moja

                      - 16:06 -

                      Komentari (13) -


                        Prava je...



                        Konačno jedna prava
                        mnogo je kilometara putovala
                        iz prijestolnice u malo selo stigla

                        prava je, prava je
                        nije elektronička
                        obradovala me je

                        našla je mjesto ispod
                        B o ž i ć n e zvijezde

                        h v a l a Demi........:-***



                        fotka:moja

                        - 09:27 -

                        Komentari (15) -


                          15.12.2021., srijeda

                          One zvijezde hvataju djelima





                          One su prepoznatljive
                          po osobnoj skromnosti, srcem većim od svemira
                          one su pouzdane, poduzetne, odlučne i hrabre
                          one su plemenite, one su humanitarke

                          one su uz one potrebite,
                          bolesne,
                          nesretne
                          i tužne

                          one su jednostavno žene
                          majke, domaćice, po stručnosti žene svih profila
                          samo jedno im je zajedničko: pomoći drugima

                          Udruga žena Mendula Sveta Nedelja dobitnica je
                          državne nagrade za humanitarni rad u 2021. godini.
                          Godišnja nagrada najveće je priznanje
                          koje Republika Hrvatska dodjeljuje za iznimna postignuća
                          i doprinos razvoju i unapređenju humanitarnog rada.


                          moje divljenje su uvijek imale
                          upoznala sam ih kroz suradnju i moj skromni doprinos
                          u realizaciji njihovih projekata

                          ja sam njihova prva počasna članica
                          jer su one tako odlučile
                          ponosna sam... jedno malo mjesto na Labinštini
                          ima Udrugu žena M e n d u l a

                          one su divovi
                          humanosti i plemenitosti,
                          žene koje zvijezde hvataju svojim djelima
                          jer dobro je činiti dobro



                          fotka:moja



                          fotka:moja




                          - 09:14 -

                          Komentari (7) -


                            14.12.2021., utorak

                            Pozdrav iz Pazina




                            fotka:moja






                            - 14:22 -

                            Komentari (15) -


                              13.12.2021., ponedjeljak

                              Pozdrav iz Pule



                              - 18:15 -

                              Komentari (11) -


                                Nevidljive igle i reski noževi


                                Neke stvari jednostavno ne zaboravljam
                                o njima i ne pričam.
                                One su tu, provlače se kroz nabore duše i tu ostaju
                                Ne događaju se slučajno, nepredvidive su,
                                ostavljaju dubok trag i snažno utječu na mene,
                                modificiraju se perspektive,
                                čini mi se da postaju navika.

                                Nisu to nježne ružine latice
                                to su nevidljive igle i reski noževi
                                koji bodu, grebu, režu,
                                produbljuju ožiljke od svega što je bilo,
                                mijenjajući me zauvijek.

                                S vremena na vrijeme u pomoć mi dolazi Vrijeme
                                ono ne želi ništa mijenjati,
                                ono iz rane poneku iglu izvadi,
                                prisiljavajući me da pred svijetom
                                i dalje pokazujem
                                onu nesavršenu radost
                                koja se iza zatvorenih
                                vrata pretvara u patnju.



                                fotka:moja

                                - 10:08 -

                                Komentari (9) -


                                  12.12.2021., nedjelja

                                  Ideje






                                  Kovitlaju
                                  komešaju se
                                  meškolje
                                  vrpolje
                                  iz virova
                                  moždanih vijuga
                                  rađaju se
                                  bljeskaju
                                  iskre
                                  pljušte
                                  nadmeću se
                                  premeću
                                  prevrću
                                  izviruju
                                  guraju se
                                  nikako da stanu u red

                                  Ideje...
                                  obilježe jutro
                                  ispune dan

                                  od njih
                                  poremeti mi se
                                  ritam disanja.



                                  fotka:moja


                                  - 10:37 -

                                  Komentari (11) -


                                    11.12.2021., subota

                                    Školjka






                                    ...ja sam školjka
                                    što biser pravi
                                    od pijeska
                                    što mi smeta...



                                    fotka:moja



                                    fotka:moja


                                    - 09:50 -

                                    Komentari (11) -


                                      10.12.2021., petak

                                      Iz starinarnice




                                      Fotka: moja

                                      - 16:42 -

                                      Komentari (10) -


                                        09.12.2021., četvrtak

                                        Moje šarene konfete


                                        Onaj osjećaj kad me pukne osjećaj...
                                        ja razbijem se u riječima, kao val na hridima...


                                        B o l
                                        Ne volim te...
                                        došla si nepozvana i traješ, traješ,
                                        traješ u meni danima, mjesecima, godinama...
                                        nisi fer...
                                        svakog gosta tri dana dosta
                                        pa i ako si moja, dosta mi te je...
                                        ako srca imaš, odlazi od mene...
                                        ostavi me da dišem


                                        T u g a
                                        Moja najvjernija prijateljica...
                                        žao mi te je...
                                        našla si mene, baš mene...
                                        znala si da ću te prigrliti...
                                        neka te,
                                        znao je dragi Bog tko te može maziti,
                                        mezimicom svojom zvati


                                        S t r a h
                                        Nisam te poznavala...
                                        zato sam te se bojala...
                                        sad kad si mi povjerio 
                                        sve svoje tajne
                                        red bi bio
                                        da se ti malo bojiš mene


                                        Lj u b a v
                                        Budi i ostani u meni...
                                        jedina si koja mi od zanosa postojanja
                                        često oduzima dah...
                                        lijepo mi je s tobom...
                                        velika si...jaka si...draga si...
                                        koketa jedna,
                                        ispunila si mi svaku poru...


                                        R a z o č a r a nj e
                                        Srcu si milo, 
                                        ne, nisi me razočaralo
                                        razočarali su me oni 
                                        koji su se smijali 
                                        i lagali mi da me vole
                                        nisam bila fer 
                                        prema onima 
                                        koji su plakali i pitali me
                                        koliko ih ja volim


                                        R a d o s t
                                        Uvijek si spremna primiti moje poljupce...
                                        nikad ti ih dosta nije...
                                        za mene kažeš da sam tvoja sreća...
                                        volim te,
                                        ušuškaš se u krilo, meškoljiš pod trepavicama,
                                        namigneš mi da nitko ne vidi,
                                        dražesna si, ljupka, umiljata, 
                                        ti si ona zbog koje 
                                        postajem djevojčica koja trči za leptirom


                                        Ž i v o t
                                        Mladost si mi ukrasio, hvala ti baš...
                                        sretnom učinio, u oblake dizao...
                                        zvijezde za mene s neba skidao...
                                        na kraju me zaboravio,
                                        i za divno čudo još uvijek,
                                        i unatoč svemu
                                        ja te volim, ubogi živote moj ...



                                        ilustracija: net planeta


                                        - 10:47 -

                                        Komentari (9) -


                                          08.12.2021., srijeda

                                          Bajkovita priča u mom gradu


                                          - 18:24 -

                                          Komentari (8) -


                                            Kao rijeka



                                            Kao rijeka zaborava
                                            u nepovrat sjećanja klize
                                            daleke otoke proljeće sanja
                                            njihove preslike
                                            u plavetnilu izmaglice

                                            ruše se vali, modrina sna romori
                                            buktinja beskrajnog plama
                                            u meni još gori

                                            od nataloženih godina
                                            lomne su kosti, vlasi sijede
                                            drhtava ruka ispisuje zavaravanje sebe

                                            uspomene, neprocjenjivo blago
                                            u škrinji vremena pohranjene
                                            uzdrhtalost srca se budi
                                            i titraj zvjezdanog oka
                                            kad se tebe sjeti

                                            u grudima srce treperi
                                            sva žudnja u snove vječne sliva se
                                            zauvijek prestaje moje
                                            uzavrelo htijenje
                                            tjeram izmaglice sjete
                                            godine zrele berem.



                                            fotka:moja


                                            - 11:53 -

                                            Komentari (6) -


                                              07.12.2021., utorak

                                              Pupa od kamika



                                              Dvo bušića od materi je nabarla
                                              žljuk mehke besedi od oca popila
                                              s pupo od kamika po putićah
                                              štrapacah i klancićah va škarpeticah tekla.

                                              Stena vele s perikolon so pretile
                                              kamik, kamik, kamo got si se obrnu samo kamik
                                              beli, trt, cist presikorski, mehko srce je ime.
                                              Na kamike rojena, na kamike zgojena
                                              va moru se je za kamik držala
                                              dok kontru vola ni zaplavala.

                                              Na konfine od vrta, s pet busi kumpira
                                              z dvemi perami radića, poli fragoli grojza
                                              po gramace se je s pupo od kamika zabovljala.
                                              Va kove je kljesar s kamiken batoško pravo
                                              škrila, kamenice, tavela
                                              brentilj i koloni so znale kako je vela njegova muka
                                              na lapide je zavajk viterna ime fameji ukljesa
                                              spoda nje sada blaženi spi mir.

                                              Pol sela je ubošla, mola, mića
                                              je reka otac da mu je manja od puntina
                                              kantajeć je doma tornala
                                              don danas provlja
                                              kako je na babulje škrpetico zgubila
                                              kad se je kljesaru s pupo od kamika folila.

                                              ***Napomena: pjesma pisana na labinjonskoj cakavici
                                              koju od 2019. godine krasi Status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske.
                                              Pjesma je uvrštena i nagrađena u program Hrvatskog sabora kulture
                                              i kao takva dobitnica nagrade za dijalektalno stvaralaštvo

                                              Manje poznate riječi
                                              bušić - poljubac; žljuk - gutljaj; pupa - lutka; štrapac - kameniti put;
                                              klancić - puteljak; škarpetica - cipelica od platna, rađena ručno; perikol - opasnost; vol - val;
                                              konfin - granica; bus - naramak; fragola grojze -vrsta grožđa; gramaca - hrpa kamenja;
                                              kova - kamenolom; batoška - borba; škrila - tanka kamena ploča;
                                              kamenica - kamena posuda za ulje; tavela - kamena ploča za oblaganje zidova;
                                              brentilj - kameni podest ispred bare na kojemu su se odlagale brente;
                                              lapide - nadgrobni spomenik; ubošla - obišla; puntin - točkica; babulj - oveći kamen; folila- hvalila



                                              fotka:moja

                                              - 10:06 -

                                              Komentari (18) -


                                                06.12.2021., ponedjeljak

                                                Prazna čizmica



                                                Eto, što ti je nepravda
                                                kad dođeš u neke malo "mlađe" godine
                                                ni Sveti Nikola te ne poznaje



                                                fotka:moja



                                                fotka:moja


                                                parola snađi se
                                                afrička ljubičica preselila je u čizmicu
                                                sama sam sebi Sveti Nikola
                                                eto....


                                                fotka:moja


                                                - 14:53 -

                                                Komentari (16) -


                                                  Kruh za lijek




                                                  Evo me k vama, tu sam
                                                  Kažu da život nije ono što planiraš
                                                  već ono što ti se događa

                                                  događaju mi se rastanci
                                                  od kojih već kosa me boli

                                                  ***
                                                  ali...ali..uvijek postoji ono ali
                                                  dalje moraš , jer jedna je koža
                                                  koju na sebi nosiš
                                                  jedna je sudbina od koje pobjeći ne možeš
                                                  idem dalje, bit će sunce milostivo
                                                  ogrijat će me bar malo
                                                  da me bol ne uguši...

                                                  ***
                                                  Moje zeleno, njegovano, zdravo...srcu radost, duši lijek
                                                  vaza je moj ručni rad
                                                  s plaže kamenčići, malo ljepila i to je to...



                                                  fotka:moja

                                                  Sjećam se moje nonice, mudrica je velika bila
                                                  pisati nije nikad naučila
                                                  ali kad je mirovina stizala
                                                  potpisivala se kao da je DOTOREŠA
                                                  - Drago moje dijete, kad ti je srce stegnuto
                                                  tijesto zamijesi u kruh ga ispeci
                                                  neka kućom miriše, to bit će ti lijek

                                                  poslušah je mnogo, mnogo puta
                                                  jutros kuća miriše, neka bude na dobro
                                                  u svim domovima a i u mojem ...



                                                  fotka:moja


                                                  - 09:03 -

                                                  Komentari (10) -


                                                    03.12.2021., petak

                                                    Putovima pjesme


                                                    ...kao sunce kad topi santu leda,
                                                    istina se razlijeva u toplini riječi,
                                                    svijetlom u bistrini potoka,
                                                    bistrog, čistog....

                                                    odraz neba je u njemu,
                                                    odraz sunca, zvjezdanih noći, istine i
                                                    snova

                                                    svijali smo mostove
                                                    vezu naših
                                                    svemira gradili
                                                    grickali
                                                    trenutke susreta
                                                    kao najveći
                                                    sladokusci

                                                    razbijale su se godine, mjeseci,
                                                    dani i minute,
                                                    sekunde u trajanju duge,

                                                    vratila se čarolija,
                                                    zagrlio osmijeh tvoj,
                                                    zapalilo lice srećom,
                                                    kucnulo slomljeno srce,
                                                    ustalo umorno tijelo,
                                                    krenulo putem pjesme...

                                                    ***
                                                    Godi mi, strašno mi godi jutarnja t i š i n a,
                                                    duša lebdi,
                                                    lakša je od maslačka,
                                                    šetam uspomenama,
                                                    listam već požutjele stranice ispisanog života
                                                    i smješkam se....

                                                    A ti?
                                                    Zašto si tako ozbiljan,
                                                    rekao si da nam je
                                                    bilo lijepo
                                                    i da za slatke ludosti
                                                    nismo bili krivi

                                                    mladost je
                                                    učinila svoje...




                                                    fotka: net planeta



                                                    - 21:12 -

                                                    Komentari (10) -


                                                      02.12.2021., četvrtak

                                                      ---




                                                      na putovanje u vječnot
                                                      ispraćam te, draga
                                                      ponosna što si moja

                                                      hvala ti za sve dobro
                                                      što si za mene učinila

                                                      počivaj u miru
                                                      do susreta u vječnosti
                                                      ostaješ u srcu...






                                                      - 17:34 -

                                                      Komentari (0) -


                                                        Neka gunđa



                                                        I tako to...sjedim pred monitorom, masiram tipkovnicu
                                                        trpi me ona stoički već mnogo ljeta
                                                        a natipkala sam svega i svačega
                                                        od kojekakvih bezvezarija do ozbiljnih projekata koje mi nameće sredina u kojoj živi...
                                                        radim srcem prije svega, a onda uključim sve moguće moždane vijuge
                                                        i neću biti više skromna, reći ću da uspjeh ne izostaje


                                                        lupanje po tipkovnici prekine zvono na vratime, evo ti nje
                                                        znam je, sad će pasti prodike, mogla si ovako, mogla si onako
                                                        slušam, ne marim, pa valjda ta moja glava stoji na ramenima i za poneku pohvalu s njene strane ,
                                                        vjerujte mi na riječ, to pod obavezno izostane, ona misli da nikad ništa pametno nisam učinila
                                                        neka misli, boli me brigica, to je njen problem, nije moj, ona tako misli,


                                                        i ne znam što mi je bilo jednom joj otkrijem tajnu da radim na svom blogu
                                                        - Znala sam, ne glupiraš se samo za druge, sad si uistinu počela se glupirati i za sebe
                                                        - Kasno sam se sjetila, trebala sam ranije, ti ne znaš što je gušt,
                                                        ona misli da osim stihova nemam o čemu pisati, naravno žalim je
                                                        - Ubacujem neke sličice koje volim i želim ih podijeliti s onima koji kao ja imaju blog
                                                        Uzela je stolicu, nije joj bila ponuđena ...hajde dobro, pomirila sam se da neće dugo otići
                                                        i da je grickaju crvi znatiželje i sumnje...
                                                        ubacim sliku, dragi motiv iz moje uvalice




                                                        fotka:moja

                                                        Eto nje...uključuje svu svoju usredotočenost na kritički osvrt
                                                        - Što misliš , kako će to ti tvoji blogeri prihvatiti
                                                        - Kako tko, netko će pogledati i nastaviti dalje kao da sliku nije vidio
                                                        - Neki će reći da je lijepa i originalna, da upućuje na iščitavanje poruke ,
                                                        da je to borba za opstanak, da je to dragulj na maloj plaži gdje se kupamo

                                                        i onda slijedi njezina apsolutistička istina,
                                                        - Ma daj, gledam ovaj bor otkad sam živa ,
                                                        nikako da padne, dosadio mi je već

                                                        e da mi oprostite , tu sam morala stati, prestati s lupanjem po tipkovnici,
                                                        jer njezinom gunđanju nije bilo kraja...
                                                        ostao je post, ostao je moj bor, ostala je moja uvalica i borić junak i borac
                                                        u meni je ostalo žaljenje što su ljudi često puta bez skrupula i pucaju
                                                        pucaju u glavu, u srce, propucali bi ti i mozak da im dozvoliš

                                                        ne ljutim se, prihvaćam ljude onakvi kakvi jesu
                                                        s ovom mojom sveznajućom otišla sam na kavu u grad
                                                        ja naravno s maskom, ona bez nje, jer ona je oametnija od mene
                                                        nema veze
                                                        gunđalicu poštujem, pa nije ona meni dugme, znam je otkad se rodila
                                                        a rodila se da gunđa i kriitizira...šteta, što na gunđanje troši energiju....

                                                        - 09:53 -

                                                        Komentari (9) -


                                                          01.12.2021., srijeda

                                                          Spremne su


                                                          Šetati gradom obasjanim božićnim svjetlima,
                                                          u ledenom zimskom danu držati ruku u njegovoj ruci
                                                          vidjeti sve prekriveno snijegom
                                                          slušati fijukanje bure
                                                          kad se i najtoplije riječi smrzavaju u zraku

                                                          život kristala,
                                                          arhitektura pahulje,
                                                          vatra mraza,
                                                          duša sunčeve zrake.

                                                          čisti zrak ispunjen mrzlinom
                                                          senzacija nazvana zimom

                                                          one su tu, dobila sam ih i sad sam u njima...
                                                          na pragu toplog ognjišta
                                                          već kuca zima...



                                                          fotka:moja

                                                          - 16:51 -

                                                          Komentari (8) -


                                                            Bili su moji


                                                            Sjećam se svojih prvih radnih dana u onoj istoj školi
                                                            gdje sam i ja, kao učenica, sjedila u klupi.
                                                            Bila sam uzbuđena kao prvašić koji prvi put ulazi u učionicu.
                                                            Za mnoge je to bio ulaz u novi, nepoznati svijet,
                                                            gdje je započeo put koji bi ih iskovao da postanu mladi odrasli ljudi.
                                                            Sjećam se emocija s kojima sam se suočila, s novim razredima,
                                                            sastavljenim od dječjih lica i pogleda,
                                                            lijepih u svome nastajanju.
                                                            Bili su tamo, osjećala sam njihovu radoznalost,
                                                            nesigurnost, kod nekoga i strah od nepoznatoga.
                                                            Ti mali veliki ljudi čekali su moje prvo obraćanje
                                                            kojim ću im pomoći da se osjećaju dobrodošlima...

                                                            Pratila sam njihova raspoloženja,
                                                            netko se pokušavao sakriti iza prividne nemarnosti
                                                            i pogleda koji je odavao nemir.
                                                            Pokušavala sam ublažiti atmosferu tako što sam ih pozvala
                                                            da ispričaju nešto o sebi i svojim najdražim igračkama.
                                                            apsolutna
                                                            t
                                                            i
                                                            š
                                                            i
                                                            n
                                                            a
                                                            ...onda jedna ruka podignuta, za njom druga pa i ostale
                                                            ohrabrili su se, a ja sam počela ulaziti u njihove svjetove


                                                            ***

                                                            Danas pandemija opterećuje školski svemir.
                                                            Moje kolegice i kolege imaju preveliku odgovornost...

                                                            ***
                                                            To još osjećam
                                                            da... osjećam nešto
                                                            začuđena puštam misli da teku

                                                            samo trenuci topline
                                                            ne riječi, već dobri osjećaji

                                                            vrijeme u učionici
                                                            grijali su me mali osmjesi

                                                            još je draga pomisao na njih
                                                            voljela sam ih
                                                            i uživala s njima
                                                            bili su moji


                                                            - 10:42 -

                                                            Komentari (8) -