02.12.2021., četvrtak
Neka gunđa
|
I tako to...sjedim pred monitorom, masiram tipkovnicu trpi me ona stoički već mnogo ljeta a natipkala sam svega i svačega od kojekakvih bezvezarija do ozbiljnih projekata koje mi nameće sredina u kojoj živi... radim srcem prije svega, a onda uključim sve moguće moždane vijuge i neću biti više skromna, reći ću da uspjeh ne izostaje lupanje po tipkovnici prekine zvono na vratime, evo ti nje znam je, sad će pasti prodike, mogla si ovako, mogla si onako slušam, ne marim, pa valjda ta moja glava stoji na ramenima i za poneku pohvalu s njene strane , vjerujte mi na riječ, to pod obavezno izostane, ona misli da nikad ništa pametno nisam učinila neka misli, boli me brigica, to je njen problem, nije moj, ona tako misli, i ne znam što mi je bilo jednom joj otkrijem tajnu da radim na svom blogu - Znala sam, ne glupiraš se samo za druge, sad si uistinu počela se glupirati i za sebe - Kasno sam se sjetila, trebala sam ranije, ti ne znaš što je gušt, ona misli da osim stihova nemam o čemu pisati, naravno žalim je - Ubacujem neke sličice koje volim i želim ih podijeliti s onima koji kao ja imaju blog Uzela je stolicu, nije joj bila ponuđena ...hajde dobro, pomirila sam se da neće dugo otići i da je grickaju crvi znatiželje i sumnje... ubacim sliku, dragi motiv iz moje uvalice 
fotka:moja Eto nje...uključuje svu svoju usredotočenost na kritički osvrt - Što misliš , kako će to ti tvoji blogeri prihvatiti - Kako tko, netko će pogledati i nastaviti dalje kao da sliku nije vidio - Neki će reći da je lijepa i originalna, da upućuje na iščitavanje poruke , da je to borba za opstanak, da je to dragulj na maloj plaži gdje se kupamo i onda slijedi njezina apsolutistička istina, - Ma daj, gledam ovaj bor otkad sam živa , nikako da padne, dosadio mi je već e da mi oprostite , tu sam morala stati, prestati s lupanjem po tipkovnici, jer njezinom gunđanju nije bilo kraja... ostao je post, ostao je moj bor, ostala je moja uvalica i borić junak i borac u meni je ostalo žaljenje što su ljudi često puta bez skrupula i pucaju pucaju u glavu, u srce, propucali bi ti i mozak da im dozvoliš ne ljutim se, prihvaćam ljude onakvi kakvi jesu s ovom mojom sveznajućom otišla sam na kavu u grad ja naravno s maskom, ona bez nje, jer ona je oametnija od mene nema veze gunđalicu poštujem, pa nije ona meni dugme, znam je otkad se rodila a rodila se da gunđa i kriitizira...šteta, što na gunđanje troši energiju.... |
- 09:53 -
Komentari (9) -
