U gradu koji teče

Ne, neću vam pisati ni poeziju ni o poeziji iz čistog razloga što sam u SMS dobila poruku da sam već postala dosadnjikava i da takve postove mnogi preskaču hvala štovanoj gospođi na iskrenosti...stvarno, već iskačem iz paštete jučer sam bila u gradu koji teče, a baš sam bila spremna objaviti jednu moju srceparajuću žalopojku na koju treba samo odmahnuti rukom i s mog bloga pobjeći najkraćim putem išla sam autobusom, malo za promjenu cilj je bio KBC Ri, nimalo zahvalna tema, pogotovo ne za ovako fine dame koje me komentiraju putem SMS od kuće sam otišla odlučna i pozitivna bez obzira na to kakvi me nalazi čekaju u hramu zdravlja odmah na ulazu osjetila sam kako mi se duša omekšava i kako je srce mirno.... krasotna divota, rekla bi gospođa iz SMS na ulazu jaslice i osmijeh dežurne sestre, na svakom katu bogato okićene jelke... lijepo, bar sam na trenutak zaboravila zašto sam došla fotka moja pregled obavljen u točno zakazanom terminu nalazi katastrofalno nepovoljni a ja odlučna da se svome domiću vratim kao da nigdje nisam ni bila i da nikakvu informaciju zdravstvenom stanju nemam neka sve nosi vrijeme.... ono će pokazati vrijedi li biti pesimista ili optimista volite se ljudi, a i ja ću se snaći, ja volim i kad spavam... fotka: moja

- 10:16 -

Komentari (17) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.