30.11.2021., utorak
Misteri pršuti
 Judi moji, ako neste znali sada van je znat, va Tinjane s pršuton, vijoline od kužini pun je saki pijat. Inšoma nu, pravit ću van šćorico tu... od seh bondah na izbor mistera pršuti so pozvani, si so prišli za revijo prontani. Na crć je prišla i šinjora Marijeta atrakcija je bila njejna stora bičikleta. A pršutiiiiiiii,...bilo je sakukoveh furešteh i domoćeh žiri pront kako puška samo je z glovon klima, sakemu je difet noša a jenemu samo reka da je "Prima". A reka je veramente tako: premehki da je španjolski, preslon da je dalmatinski, vero da je nešto debul istrijonski, a predimljen da je bosanski... I tako je šćorice pomalo priša kroj žiri je reka tako, znoj: titulo mistera dobi je pršut od šinjora Dujmovića, od kontenteci pršut istrijonsko tinjanski je zajno skoknu na stol pobjednički... istina je vero, e viva pršut va Tinjane tako je jenega leta bilo. Pjesma pisana na labinskoj cakavici koju od 2019. godine krasi Status zaštićenog nematerijanog dobra RH Manje poznate riječi: inšoma – dakle, konačno; veramente – doista, uistinu; šćorica – priča; crć -trg; premehki – premekan; debul – slab; furešt – stranac; kontenteca – zadovoljstvo; difet – greška, mana 
fotka: net planeta |
- 09:42 -
Komentari (16) -
29.11.2021., ponedjeljak
Disonantno
|
Tu sam ja, u sobici s pogledom na more odmaram, duša budna sanja ljubimo se more i ja....s morem sita se ispričam makovi crveni na pučini cvjetaju, galebovi krici na žalu spavaju šutnja pjeva svoj trenutak mjesec žutilo prelijeva a sunce toplo u jutru dozrijeva zvijezde se sa mnom moru raduju čežnja otvara očima san, slapovima mašte ljubimo se more i ja.... *** ...jutro je...disonantan je stih...baš mnogo ne marim... samo mislim da je bolje ne misliti ništa i da je lijepo bilo dok je trajalo *** Zaboravljaju ljudi, ostavljaju me riječi, odsutnog pogleda gradom šetaju, lutaju ljudi nijemi, izgubljene riječi procvjetale, poletjele zavijorile, razlile se, vjetru pričaju kako ih moja snena duša satkala od zlatokrilih slova... u ikebani srca tragovi im mirišu rapsodijom boja oslikavaju sanjive poglede... u nutrini uspomena bdiju kao čuvarice vjerne u govoru cvijeća, ptica i bisernim niskama mladalačkog snoviđenja u koraljnim grebenima samo mog oceana...titraju latice riječi gradom šetaju, prolaznike ostavljaju u čudu zamamno se smiješe u perivojima, virovima, u vrtlogu, vodoskocima, kaskadama i modrini nebeskog beskraja... 
fotka: net planeta |
- 09:00 -
Komentari (14) -
28.11.2021., nedjelja
Advent i moja čarolijica
|
Počelo je počelo Počelo u Zagrebu, Splitu, Opatiji a što ne bi moglo i kod mene tako.... moje kreacije, product of JA 
fotka: moja 
fotka: moja 
fotka: moja 
fotka: moja 
fotka: moja |
- 16:37 -
Komentari (8) -
27.11.2021., subota
Prvi plodovi
|
Na promociji moje treće samostalne zbirke dobila sam maslinu u vazici majušna je bila, u visinu svega desetak centimetara u moj park sam je posadila voljena je rasla, draguljica moja ove godine sam prve plodove ubrala možeš ih na tanjuru prebrojiti koliko je volim neću reći... 
fotka: moja |
- 11:14 -
Komentari (11) -
26.11.2021., petak
Boje i mirisi iz moje kuhinje
|
Petak...danas ću obraditi ovu ljepoticu volim je u svim varijantama razrezat ću je s trbušne strane,očistiti od utrobe, odrežite škrge i oprati... narezat ću je na odreske, posoliti i popapriti odreske ću pržiti na zagrijanom ulju sa svake strane dok ne pozlate prilog će biti krumpir, skuhan u ljusci, oguljen i narezan na komade na zagrijanom ulju popržite ću malo slanine narezane na kockice, dodat ću krumpir, promiješajte i kratko popržite. Palamidu ću preliti mješavinom maslinovog ulja, nasjeckanog češnjaka i peršina i poslužiti s krumpirom. 
fotka: moja i moja turšija je gotova ispala je super...sačuvane su prirodne boje namirnica zdrava je i poželjna nju ću servirati uz neke druge kombinacije primjećujete u njoj jabuku... u turšiji je kao ukras ali i kao zanimljiv dodatak izvrsnog ukusa uz današnju palamidu bit će salata od crvenog radića 
fotka: moja što je salata šarenija to je bolja... ovu sam imala jučer bila je baš za gušt... 
fotka: moja |
- 10:07 -
Komentari (11) -
25.11.2021., četvrtak
Maslina...Ulika
 Va samine vrta, va tihen mojen kantuniće z blogoslovon mojega noneta je tu ona, na dne vrta poli suhozida svedok bijotega vremena detinjstva, gledan je, leta nose je nakrcala z gronami miluje drago mi teplo ugnjišće. Prvi koraki son padala, pokle prveh se digivala va hlode njejnega fruta prvi amor zakantala prvi kupi nemira lecila dok je ona cvola, draguljica moja, nje son prvi šekreti konsenjala s manon je udahnula tvoj prvi bačin, nje son se kako matere spovedala dok son se za prvi grehi kajala. Još va macoline sprovljena je rožica zakona z njegovega veštida moji koraki so teški i već trudni a srce infašano va blagoslov nonetov. *** Farmoj se živote, kamo prešoš živote ca ne vidiš da na onen putiće, tamo zome još nešto se more noć, ti, draguljica moja, ulika poli zidića do tvojeh korenah moji so koreni još živi dok ti si pod ziden, bit će i mene žive, draguljica moja, ulika mojega noneta. *** Na natječaju CA JE ČA , 2021. Manje poznate riječi: kantunić- kutić; bijot- bezbrižan; digivala- ustajala; frut- voće; cvola- cvjetala; šekret- tajna; veštid- odijelo; infašano- umotano; konsenjala- povjerila; macolin- buketić; zakon- vjenčanje; ulika- maslina 
fotka: net planeta |
- 07:17 -
Komentari (15) -
24.11.2021., srijeda
Kad se raspliće zapleteno klupko
|
Postala sam umjetnica promatranja vlastitih misli, emocija i mnogih tjelesnih senzacija... osjećam snažnu razumsku mašineriju koja me vuče u nešto nepoznato gdje nikad nisam bila... ispuni me mir i slatkoća, sebi postajem zanimljiva poletim u krošnju koja nezaustavljivo počinje rasti... samo promatram ništa ne pitam, ništa ne diram, samo meditiram... moja svjesnost raste, moje povjerenje raste, život raspliće zapleteno klupko i kad sve tako bez muke sjedne na svoje mjesto blago se nasmiješim pred saznajem da me dinamika uma može u oblacima misli odvesti daleko od stvarnosti daleko od sadašnjeg trenutka... *** Mogu, kad poželim biti u sobi s puno ljudi, biti sama ... ali to nije do mene već od onoga što se događa u meni Ponekada i pored silnog objašnjavanja ostanem neshvaćena. ponekada ne znam ni objasniti ni nakon mukotrpnog i dugotrajnog objašnjavanja. Ponekada ni ne želim objasniti želim da me ne razumiju i da se čude nad mnom eto..neka se čudom čude - u inat! A nekada želim da me se razumije bez objašnjavanja.... sve sam ovo objašnjavala jesam li opet ostala neshvaćena? 
fotka: net planeta |
- 09:10 -
Komentari (9) -
22.11.2021., ponedjeljak
Ako stignem, voljet ću se
|
M a l o sam vam bila m n o g o odsutna, službeno odsutna, radila sam za druge, za sebe slabo hajem okićena srebrnom nagradom iz knjižnice sam se jedva vratila, bolovi su jači od mene ali neka ih, to je znak da sam živa Hvala na pitanju, srce je puno ali zdravlja sve manje smijem hodati, smijem trčati( ali ne mogu, kičma otkazala) sjediti ne smijem ni slučajno jer ustati onda je prava umjetnost u bolovima ovaj post pišem stojećki ispast će kako bude ispalo, važno je da znate da još dišem ove moje minijaturice, ne što su moje već su mraaaaak lijepe, mojih mladih ruku djelo to moje srce kad bude osjetilo potrebu poklonit će ih nekome ovako u kompletu.. pišite, blogirajte, budite veseli, volite se i budite voljeni i ja ću voljeti sve redom a i sebe malo ako stignem... 
fotka: moja 
fotka: moja 
fotka: moja 
fotka: moja 
fotka: moja 
fotka: moja |
- 09:03 -
Komentari (15) -
17.11.2021., srijeda
Ako ne vjeruješ, guglaj...
|
Može i zima na vrata, domaćeg čaja iz mog dvorišta ima... sušen smokvin list, pasiflora, menta, kadulja, maslinov list... sve zdravo i poželjno, guglaj ako mi ne vjeruješ... 
fotka: moja 
fotka: moja |
- 08:41 -
Komentari (9) -
16.11.2021., utorak
Kartulinicu u vetrinicu...:-*
|
Netko je meni iz dalekog SAN FRANCISKA poslao KARTULINICU sad ću stavit u vetrinicu jedan mali THANK YOU i jedan veliki I LOVE YOU 
fotka: moja A pjesma je ljupka...nježna, vesela, s našeg Mik-a s dozom nekog milog humora razgaljuje dušu, osmijeh mami jednostavno, u vremenu kada sve poruke stiže on line mora srce reći: hvala za kartulinicu za svaku rigicu za harmoniku i muziku za tvoj suvenir za sve i love you.... |
- 08:30 -
Komentari (12) -
15.11.2021., ponedjeljak
Kad spavaju
|
...i kad spavaju volim ih.. *** U uvali, bijela brodica, novi tonovi titraju u odsjaju plavetnila rađaju se boje mjeseca i neba jarbol se uzdigao visoko, oblak dodirnuo, njiše se poput čempresa na povjetarcu. u ritmu vala, kao da se smije krasotu gledam, san snivam tihi lahor vjetra niz bijela jedra se spušta još umrle nisu tišine već šire se razigrana jutra u meni ritam, uspavanku sklada, pjesmu o moru gdje val počinje svoj put u nova svitanja… 
fotka: moja 
fotka: moja |
- 09:21 -
Komentari (11) -
14.11.2021., nedjelja
Idemo...šetnja
|
Danas je nedjelja, pozivam vas na virtualnu šetnju koja će vam omogućiti upoznavanje s bogatim umjetničkim opusom kojeg baštini Park skulptura Dubrova to su prvenstveno kamene skulpture, njih 69 koje su nastale od 1970. do danas. Tu je i jedinstveni prostorno-umjetnički projekt Bijele ceste, gdje se uz umjetnička djela ali i po nekima od njih može hodati, sjediti ili voziti biciklu, te nezaobilazni amfiteatar Dolac - za uživanje, odmor i glazbeno-scenske aktivnosti uživajte u šetnji.... *** Blogotjednu štafetu sada predajem dalje ovaj tjedan je bio moj... hvala svima vama koji ste ovaj blog posjetili a hvala i onima koji nisu čuvajte se, cijepite se ( ja sam treću dozu primila a i onu protiv gripe) čuvajte se, čuvajte one koje volite čuvajte i one koje ne volite, čuvajmo jedni druge samo jedno sunce imamo i ono je naše zajedničko... volite, budite voljeni a i ja ću se već nekako snaći...:-)) |
- 09:27 -
Komentari (16) -
13.11.2021., subota
Stih na slici
bazna fotka: net planeta obrada: ja |
- 16:19 -
Komentari (1) -
Susret laureata
 Gradska knjižnica Labin ove će godine zbog nepovoljne epidemiološke situacije završni susret sudionika literarnog natječaja „Ca je ča“ održati samo za nagrađene sudionike Natječaja kako bismo izbjegli velika okupljanja i smanjili rizik od širenja zaraze. Susret s laureatima Natječaja i dodjela prigodnih nagrada održat će se u srijedu, 17. studenoga 2021. s početkom u 17 sati u Gradskoj knjižnici Labin - Mramorna dvorana, bez prisustva publike uz pridržavanje propisanih epidemioloških mjera. Tijekom proglašenja laureata po kategorijama i dodjele nagrada planirano je snimanje svakog laureata pojedinačno kako kazuje ili čita svoje stihove, a nastali videozapis bit će objavljen na mrežnim i društvenim stranicama Knjižnice te proslijeđen medijima i školama kako bi svi zainteresirani bili u mogućnosti poslušati nagrađene stihove. Želja nam je na taj način doprinijeti promoviranju naše cakavice, kao i potaknuti sugrađane na dijalektalno izražavanje i stvaranje. *** Moji dosadašnji uspjesi na Natječajima Ca je Ča - 2013.god.....1. mjesto - 2014. god....1. mjesto - 2015. god....1. mjesto - 2018. god....3. mjesto - 2019. god....1. mjesto 2021. idem po nagradu i radujem se susretu... 
fotka:Gradska knjižnica Labin |
- 09:03 -
Komentari (19) -
12.11.2021., petak
Petak, suma sumarum
|
Suma sumarum petak je dan kad na mom stolu caruju r i b e prošli je bio takav prošao je dok sam rekla keks Kaže Annabonni, mnogo je riba to je zato jer su kod mene bili moji Talijani a većih ribožderonja od njih nema...:-))) 
fotka: moja danas je brudet i opet će dan proći dok kažem keks mirisi, okusi i ukusi ostat će da se spominju 
fotka: moja znate ih, sigurna sam recept londonskih štanglica ali ja ne bih bila ja kad ne bih učinila po svoje londonske štanglice postale su domaći trokutići jer sam ja tako htjela... ostalo je nepcu u slast...neka i meni malo...eto tako 
fotka: moja |
- 16:56 -
Komentari (11) -
Besjeda o čitanju
 Čitanje, potreba, navika, strast. Sklonost čitanju više knjiga u isto vrijeme rađala se polako, u početku kao svjestan izbor s ciljem zadovoljavanja interesa za različite književne žanrove, da bi se s vremenom preobrazila u pravi bulimički stav vezan uz sve nove književne poticaje. Problem je u upravljanju svim tim paralelnim čitanjima, uspijevajući se orijentirati u raznim pričama bez gubljenja interesa, a prije svega bez gubljenja niti. Sviđa mi se mješavina sastojaka, to što sam tu i tamo u isto vrijeme, uživam u pogledu na svijetleći krajolik kao da sam uronjena u gustu maglu koja se ne vidi ni na dlanu. I likovi, beskonačni likovi koji se kreću na platformi života, svaki sa svojom prtljagom, svojom pričom, bezbrojnim aspektima svog iskustva. I ja ulazim tamo jer nema knjige u kojoj se ne nalazim, u kojoj u nekom odlomku ne osjetim miris, napetost, radost bilo kojeg od opisanih likova i iz toga uronim i iznova izronim između redaka, na svakoj stranici osjećam se obogaćenom... |
- 08:54 -
Komentari (16) -
11.11.2021., četvrtak
Kod mene je tako
 *** Pandemijsko vrijeme...bijeg u prirodu je neminovan i poželjan Ne poričem, pandemija me je, eliminirajući projekte na kojima sam radila, promijenila... do sada me nije pohodila, hvala Bogu... tražim razloge za promjenu, ne mogu ih pronaći... Ono što je sigurno je da su se misli, ritmovi, ponašanja, čak i riječi promijenile... Ako su nekad emocije preplavile i mogla sam ih slobodno izraziti, sada me sputava iracionalan strah, a primitivni optimizam se pretvorio u strah od smjelosti... Ovdje je najprikladniji izraz za definiranje ovog čudnog trenutka upravo strah od smjelosti, u strahu od potrebe pokajanja zbog pretjeranog optimizma... To je kao da imaš neravan pod pod nogama koji se ljulja posvuda, nema čvrstih točaka, čak ni tamo gdje bi ih trebalo neminovno biti.... Stalni stresovi hrane ovo pandemijsko stanje i da bih se vratila na novo staro i promijenila, čekam da se opet nešto promijeni... I dok čekam, vidim svoju sretnu sliku koja se ogleda u izlogu, dok život zuji poput trkaćeg automobila.... kod mene je tako nekako...rekla bih, sve je b lj a k osim mojeg gastro kemijanja... ova je mirisna, zamamna i sočna, duša joj diše 
fotka: moja |
- 15:26 -
Komentari (12) -
Nevidljive niti
|
Poput nevidljive koprene prolazi vrijeme miješa se među ljudima, vješto se provlači među zgradama kroz prozorsko staklo uhodi neznanca, donosi radosti i poneku tugu skriva se iza širom otvorenih vrata nesmetano promatra prolaznike, nježno miluje noćne vizure dok se valovi mora razbijaju o oštre stijene poigrava se vjetrom ispisuje riječi u pijesku po kojemu ljudi gaze bosonogi danju nevidljive niti tkaje noću ih reže na male komadiće pa ih baci visoko u nebeske svodove stvarajući zvjezdani trag, s kojim se može igrati skrivača o srcima ljudi brine, ispunjava ih uspomenama i živopisnim slikama s lakoćom ih pretvara u vječne trenutke pune neponovljivih osjećaja kad ti se čini da sve je stalo između uzdaha i želja tiho će se i nenadano provući između tipki glasovira u trenutku sve postaje glazba, duša pleše u ritmu valcera.... 
ilustracija: net planeta |
- 09:17 -
Komentari (7) -
10.11.2021., srijeda
Relativ
 |
- 10:25 -
Komentari (4) -
U zajedničkom buketu
|
Još jedan zajednički buket i u njemu moji stihovi deset autora, svaki autor zastupljen je sa deset pjesama... *** (Pjesma bez naslova kao moja zemlja bez čovjeka) Odlaze...ljudi odlaze....nestadoše zaljubljeni...oženjeni...rastavljeni odlaze djevojke, mladići, žene, muškarci i djeca...i djeca...i djeca djeca nam odlaze znanstvenici, liječnici, domaćice mornari, prosvjetari, medicinske sestre računovođe i bravari pjesnici i novinari inženjeri, kuhari, humanisti, altruisti dizajneri , glazbenici, socijalni radnici odlaze....odlaze u svakome se biser krio svatko je od njih biser bio odlaze...ljudi odlaze na početku i na kraju upitnik ostaje nestadoše ljudi, svijetom se raspršili kao rakova djeca odletješe anđeli iz ove zemlje svete korake u tuđini broje, tuđim avenijama domoljubnu pjesmu duše poje znanje svijetom siju, biserje dragocjeno u biografiju tvrdim trudom nizano na materinoj zemlji srce u vrisku zapelo u djedovini ...pitomom krajoliku dušu čemer rđa mrvi zemljo jedina, ti draga milena moja kamenom pomogni mi postati možda će lakše biti nad kolijevkom praznom krunicu moliti djedovina, očevina, domovina možda će manje boljeti *** rekoše mi da pjesma nije dobra u pravu su...i nije dok god odlaze ljudi disonantne će se pjesme pjevati bez rime i metrike ... 
fotka: nakladnik |
- 08:47 -
Komentari (16) -
09.11.2021., utorak
Princeza
|
Divan prizor...moja grandiflora magnolija čarobne je ljepote i finog diskretnog mirisa pred ljeto me obilato dariva krupnim cvjetovima sada ima zrele plodove žućkasto-ružičaste boje 
fotka: moja 
fotka: moja 
fotka: moja |
- 09:23 -
Komentari (25) -
08.11.2021., ponedjeljak
U kišnim notama
|
U kišnim notama noć sjetna melodiju pjeva u beskrajnom čekanju, u izgužvanim sjećanjima na vrhu pera ostaje priča nedopričana između uma i srca snovi lete nestaju na prvom svjetlu sunca vrijeme neumitno prolazi sunce umire, toplina se otapa sjena planine ocrtava se po dolini najprije zagrli krovove zatim se postupno spušta niz zidove udaljena crkvena zvona na molitvu zovu sumrak najavljuju voda u potoku slapove broji miluje uplakano kamenje dok čarolija melodije crta osmijehe na obrazima.  fotka: moja |
- 18:26 -
Komentari (10) -
Kaš minjat muža
|
A mudra li je ta mašinerija blogosferska baš sam jope bila se zaJnatila i tila otiČ na godišnji kad eto 505- tica stjegom tjedna maše s naslovnice pegula ostaje pegula, sad triba pisat, risat, crtat i još koješta oprosti mi Bože, ne znam ni ja što radim...( a smijem se, što ću drugo) i tako to...reče meni blogofrender KUPUS : u tebe uvik nešto noFo, kaš minjat muža? pa kako ćeš žensku šesnu ka ca san ja pitat za muža pa danas šesne nimaju muža, neke jemaju cimera a cimer se piše velkim sloFom ...ae, tako je to ako nije zamisli ti, molim te, pa ko bi me taku sve nekakvu svakakvu trpija dok mailam, fejsam, blogiran, pišen i sve se po netu glupiram u enormnim količinama vrimena od rane zore dokasno va noČ ni ga majkica rodila ki bi žensku takvu trpija, Ćasne mi moje negooooo, što sam vam htjela reći, pojma nemam uhvatili ste me bidnu nespremnu. za jutro sam verse stihovala sve se to odgađa zbog frenda blogera koji za muža pita a i bolje da pita nego da skita...tako to *** a lipo ste me okačili, što ću sad... hajd, snaći ću se već nekako valja mi sada tancati cilu šetimanu, cijeli tjedan, sedmicu dugu... pegula ostaje pegula neka je... voli vas 505- tica, morska tica... sutra ću ozbiljna biti, danas ne moren, ubi me....eto 
ilustracija: obradila ja |
- 09:30 -
Komentari (17) -
06.11.2021., subota
Srce zna
|
Dogodi se da sretnem neke posebne ljude koji su u stanju, unatoč tome što ih nikad nisam upoznala, prenijeti toliko ljepote samo jednostavnim napisanim ili izgovorenim riječima... ti ljudi nisu glasni i nisu agresivni ... znaju biti poput povjetarca vjetra... čini mi se čudno kako moje srce može nekontrolirano kucati zbog riječi neznanca ostajem začuđena kako moja duša može vibrirati od slušanja melodičnog zvuka nečijeg glasa... čudim se kako je uspjela ostaviti tako snažan dojam... misli i osjećaji miješaju se jedni s drugima... mozak kaže: živi svaku svoju emociju ... neka ti srce bude slobodno ... živi trenutak ... osjećaj kaže:.. (ovo su ipak samo tvoje privatne stvari !!!) u međuvremenu vrijeme prolazi... riječi se izmjenjuju s tišinom... nastaju nove situacije... novi susreti... nove emocije... nove senzacije... pa opet nove emocije... pa i neke sumnje... a rađa se i osjećaj da sve to živim s malo straha... jer moje srce zna... 
ilustracija: net planeta |
- 16:08 -
Komentari (18) -
05.11.2021., petak
Di sam bila, da sam bila...
|
Ljeto je bilo, i mene je negdje bilo u LOVRANSKI GUC sam svratila i tamo malo s pjesnicima budalasala predstavili smo jedinstveni zbornik na temu karnevala i karnevalskih običaja u našim krajevima malo je reći da je bilo nezaboravno, ludo onako kako to pjesnici znaju knjiga KRALJICE KARNEVALA ispraćena je u ruke čitatelja 
fotka: moja Ugodno društvo, pjesnici čarobnjaci, veseljaci učinili su večer za pamćenje a bilo nas je sa svih strana iz Lijepe naše, Italije, USA, Montenegra i iz Bosne jarani iz daleke Australije i malo bliže dežele pa iz Njemačke i Austrije, čak iz Mađarske i daleke Danske bilo je Čeha, Slovaka, Makedonaca, Talijana a bila je tu i jedna Istrijanka Bilo je i mene iz mog malog grada... dali su mi zadaću, moderirati je trebalo kad sam krenula verglati, stati nisam mogla jer godilo je, vraški je godilo poslije dugomjesečnog rada na projektu opustiti se uz veselu maškeradu Našminkani, maškarani Lovranu smo upriličili karnevalski pjesnički mimohod koji je trajao do duboko u noć... bilo je gostiju toliko da svi nisu stali u dvoranu ... eto tako je to bilo... tako sam ja ozbiljna morala malo blogopauzirati jer osim ove večeri bilo ih je još mnogo koje ću po lijepome pamtiti :-)) |
- 10:09 -
Komentari (26) -
04.11.2021., četvrtak
Nije što je moj...
|
Ne moram pisati ne mora biti post može biti samo logo važno je da je sa crtom 505 i da me prijatelji prepoznaju... :-))  fotka: moja |
- 20:23 -
Komentari (25) -
Jedna od...
 Još su svježa sjećanja. Bila je jedna od nas, tiha, skromna, samozatajna, odana i pouzdana. Stihovanje je bio njezin stil življenja. Stih čitak, opijajući, iskričav često je otkrivao kraljicu ogrnutu svilenim ogrtačem satkanim od riječi. Veliki dio sebe skrivala je iza brokatnih zavjesa unutarnjeg bića, dok je ispod trepavica sanjala. Stihovala je ljubav i budućnosti otvarala putove. Ponekad mi se činila dalekom i nedokučivom, ponekad je bliska toliko da sam se s njom lako poistovjećivala. Izražena intelektualna energija, mudro vođena životnim iskustvom, rafiniranim odsjajem duše njezin stih dugo treperi cijelim našim bićem. Meni osobno vrlo dojmljiva je bila u stihovima kojima je razgrtala olovne teške oblake složenih životnih situacija. Znam reći da kada pjesnik pjesmu napiše dušu na dlan poklanja, kad knjigu pokloni daruje sebe cijelog. To mogu samo oni samosvjesni i hrabri, ljudi koje ćeš prepoznati po njihovoj različitosti. Poznavali smo je kao pjesnikinju koja ne voli jeftin kič već mudro ali tiho slijedi svoje principe, diskretno selektira sve bure unutarnjeg bića, na sunce dušu prostire zrno po zrno, more emocija razlijeva kap po kap. Bila je neimar, puna znatiželje, odvažnosti i hrabrosti, istrajno radeći na usavršavanju svog pjesničkog izričaja nižući pjesničke pletenice. U svojoj samozatajnosti nalazila je moduse kojima nas je podsjećala da je ljubav svevremenska. Otišla je, slijedi neke svoje putove.Sa sobom je ponijela sve zatomljerne patnje i boli koje je vješto od nas skrivala. Ne znam gdje je sada, ali znam da je na mjestu gdje se vječno sanja. Potrebno joj je to poslije svih sila i haribdi koje je savladavala kako je samo ona znala. Neka su joj tihi snovi u najtišim ulicama vječnosti i neka joj je svjetlo vodilja. 
fotka: net planeta |
- 08:56 -
Komentari (10) -
02.11.2021., utorak
Puzi jesen
|
Puzi jesen, već crta ograde šarene 
fotka: moja U zreloj dunji zablistala je u košulji šuškavoj žuti žut slavi posljednji let sve jeseni davne pamtim i ova sjaji čudesnim svjetlom pod kandelabrom duše u mirisnom kutku srca kao rano uzrelu jabuku sa grane ubirem uspomene na ostatke ljeta 
fotka: moja blistavi kristali sreće pjevaju memento mori sive kiše ispiru naše tragove mi se više nikada nećemo sresti tražeći se postat ćemo vječni.... 
fotka: moja |
- 10:49 -
Komentari (22) -
Arhiva iz 2019
 Svira mi se kad mi se svira... i sviđa mi se da mi se svira i njemu se sviđa da se meni svira ali se njoj ne sviđa što se nama svira njima se svira, svira mi se jer moji su nekima se baš nikad ne svira što se nama svira njima se svira samo ono što se njima svira ne razumiju, na drugoj su strani meni se sviđa što se njima svira, priznajem im iskreno bez zadrške onda nastupi tajac, muk e to mi se više ne svira a puklo me danas neko pijano slovo ide vikend na sve mi se svira... *** napisano 2019. 
ilustracija: net planeta |
- 08:30 -
Komentari (2) -
