|
Ovaj blog ("Trenutak za slovo", autorice agava505) ostavlja vrlo pozitivan dojam kao mjesto gdje se kombiniraju pjesnički, literarni i osobni motivi, svakodnevne osvrte na život, komentare o društvu i iskustva koja su autentična i iskreno napisana. Sadržaj je raznolik — od poezije i refleksija o ljubavi, do komentara o svakodnevnim događajima, kulinarskim navikama, prijateljstvima i društvenim susretima, pa sve do razmišljanja o osobnom rastu i izazovima.
Stil i tematski fokus
Blog je pisan fluidno i toplo, s naglaskom na osobni izraz i refleksijama koje čitatelju pomažu da se poistovjeti s autorom. Pjesnički naslovi, osvrti na svakodnevne rutine i komentari na kulturne događaje čine blog posebno privlačnim za one koji zanimaju književnost i introspekciju.
Komunikacija s čitateljima
Redovito se objavljuju postovi, što pokazuje autorovu dosljednost i angažman. Komentari na postove ukazuju na aktivnu zajednicu zainteresiranih čitatelja, što doprinosi interaktivnosti i osjećaju zajedništva na blogu.
Platforma kvalitete
Blog.hr je poznat kao popularan hrvatski alat za bloganje, koji osigurava tehničku jednostavnost i pristupačnost za održavanje stranica. Platforma ima aktivnu zajednicu blogera zainteresiranih za komentiranje, dijeljenje i pisanje, što dodatno obogaćuje korisničko iskustvo na blogu agava505.
Zaključak
Blog "Trenutak za slovo" nudi intiman, inspiriran i raznolik sadržaj. Idealno je mjesto za ljubitelje poezije, introspektivne zapise i one koji vole pratiti svakodnevne životne priče — posebno u kontekstu lokalne kulture i književnog izraza
|
11.11.2021., četvrtak
Kod mene je tako

***
Pandemijsko vrijeme...bijeg u prirodu je neminovan i poželjan
Ne poričem, pandemija me je, eliminirajući projekte na kojima sam radila, promijenila...
do sada me nije pohodila, hvala Bogu...
tražim razloge za promjenu, ne mogu ih pronaći...
Ono što je sigurno je da su se misli, ritmovi, ponašanja, čak i riječi promijenile...
Ako su nekad emocije preplavile i mogla sam ih slobodno izraziti,
sada me sputava iracionalan strah,
a primitivni optimizam se pretvorio u strah od smjelosti...
Ovdje je najprikladniji izraz za definiranje
ovog čudnog trenutka upravo strah od smjelosti,
u strahu od potrebe pokajanja zbog pretjeranog optimizma...
To je kao da imaš neravan pod pod nogama koji se ljulja posvuda,
nema čvrstih točaka, čak ni tamo gdje bi ih trebalo neminovno biti....
Stalni stresovi hrane ovo pandemijsko stanje
i da bih se vratila na novo staro i promijenila,
čekam da se opet nešto promijeni...
I dok čekam, vidim svoju sretnu sliku koja se ogleda u izlogu,
dok život zuji poput trkaćeg automobila....
kod mene je tako nekako...rekla bih, sve je b lj a k
osim mojeg gastro kemijanja...
ova je mirisna, zamamna i sočna, duša joj diše
fotka: moja
|
- 15:26 -
Komentari (12) -
|
|