Poput nevidljive koprene prolazi vrijeme
miješa se među ljudima, vješto se provlači među zgradama
kroz prozorsko staklo uhodi neznanca, donosi radosti i poneku tugu
skriva se iza širom otvorenih vrata
nesmetano promatra prolaznike,
nježno miluje noćne vizure
dok se valovi mora razbijaju o oštre stijene
poigrava se vjetrom
ispisuje riječi u pijesku po kojemu ljudi gaze bosonogi
danju nevidljive niti tkaje
noću ih reže na male komadiće
pa ih baci visoko u nebeske svodove
stvarajući zvjezdani trag, s kojim se može igrati skrivača
o srcima ljudi brine, ispunjava ih uspomenama i živopisnim slikama
s lakoćom ih pretvara u vječne trenutke pune neponovljivih osjećaja
kad ti se čini da sve je stalo
između uzdaha i želja tiho će se
i nenadano provući između tipki glasovira
u trenutku sve postaje glazba,
duša pleše u ritmu valcera....
ilustracija: net planeta
|