U zajedničkom buketu

Još jedan zajednički buket i u njemu moji stihovi deset autora, svaki autor zastupljen je sa deset pjesama... *** (Pjesma bez naslova kao moja zemlja bez čovjeka) Odlaze...ljudi odlaze....nestadoše zaljubljeni...oženjeni...rastavljeni odlaze djevojke, mladići, žene, muškarci i djeca...i djeca...i djeca djeca nam odlaze znanstvenici, liječnici, domaćice mornari, prosvjetari, medicinske sestre računovođe i bravari pjesnici i novinari inženjeri, kuhari, humanisti, altruisti dizajneri , glazbenici, socijalni radnici odlaze....odlaze u svakome se biser krio svatko je od njih biser bio odlaze...ljudi odlaze na početku i na kraju upitnik ostaje nestadoše ljudi, svijetom se raspršili kao rakova djeca odletješe anđeli iz ove zemlje svete korake u tuđini broje, tuđim avenijama domoljubnu pjesmu duše poje znanje svijetom siju, biserje dragocjeno u biografiju tvrdim trudom nizano na materinoj zemlji srce u vrisku zapelo u djedovini ...pitomom krajoliku dušu čemer rđa mrvi zemljo jedina, ti draga milena moja kamenom pomogni mi postati možda će lakše biti nad kolijevkom praznom krunicu moliti djedovina, očevina, domovina možda će manje boljeti *** rekoše mi da pjesma nije dobra u pravu su...i nije dok god odlaze ljudi disonantne će se pjesme pjevati bez rime i metrike ... fotka: nakladnik

- 08:47 -

Komentari (16) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.