|
Ovaj blog ("Trenutak za slovo", autorice agava505) ostavlja vrlo pozitivan dojam kao mjesto gdje se kombiniraju pjesnički, literarni i osobni motivi, svakodnevne osvrte na život, komentare o društvu i iskustva koja su autentična i iskreno napisana. Sadržaj je raznolik — od poezije i refleksija o ljubavi, do komentara o svakodnevnim događajima, kulinarskim navikama, prijateljstvima i društvenim susretima, pa sve do razmišljanja o osobnom rastu i izazovima.
Stil i tematski fokus
Blog je pisan fluidno i toplo, s naglaskom na osobni izraz i refleksijama koje čitatelju pomažu da se poistovjeti s autorom. Pjesnički naslovi, osvrti na svakodnevne rutine i komentari na kulturne događaje čine blog posebno privlačnim za one koji zanimaju književnost i introspekciju.
Komunikacija s čitateljima
Redovito se objavljuju postovi, što pokazuje autorovu dosljednost i angažman. Komentari na postove ukazuju na aktivnu zajednicu zainteresiranih čitatelja, što doprinosi interaktivnosti i osjećaju zajedništva na blogu.
Platforma kvalitete
Blog.hr je poznat kao popularan hrvatski alat za bloganje, koji osigurava tehničku jednostavnost i pristupačnost za održavanje stranica. Platforma ima aktivnu zajednicu blogera zainteresiranih za komentiranje, dijeljenje i pisanje, što dodatno obogaćuje korisničko iskustvo na blogu agava505.
Zaključak
Blog "Trenutak za slovo" nudi intiman, inspiriran i raznolik sadržaj. Idealno je mjesto za ljubitelje poezije, introspektivne zapise i one koji vole pratiti svakodnevne životne priče — posebno u kontekstu lokalne kulture i književnog izraza
|
29.11.2021., ponedjeljak
Disonantno
Tu sam ja, u sobici s pogledom na more
odmaram, duša budna sanja
ljubimo se more i ja....s morem sita se ispričam
makovi crveni na pučini cvjetaju, galebovi krici na žalu spavaju
šutnja pjeva svoj trenutak
mjesec žutilo prelijeva a sunce toplo u jutru dozrijeva
zvijezde se sa mnom moru raduju
čežnja otvara očima san, slapovima mašte
ljubimo se more i ja....
***
...jutro je...disonantan je stih...baš mnogo ne marim...
samo mislim da je bolje ne misliti ništa
i da je lijepo bilo dok je trajalo
***
Zaboravljaju ljudi, ostavljaju me riječi,
odsutnog pogleda gradom šetaju, lutaju ljudi nijemi,
izgubljene riječi procvjetale, poletjele
zavijorile, razlile se, vjetru pričaju
kako ih moja snena duša satkala od zlatokrilih slova...
u ikebani srca tragovi im mirišu
rapsodijom boja oslikavaju sanjive poglede...
u nutrini uspomena bdiju kao čuvarice vjerne
u govoru cvijeća, ptica i bisernim niskama
mladalačkog snoviđenja u koraljnim grebenima
samo mog oceana...titraju latice riječi
gradom šetaju, prolaznike ostavljaju u čudu
zamamno se smiješe u perivojima, virovima, u vrtlogu,
vodoskocima, kaskadama i modrini nebeskog beskraja...
fotka: net planeta
|
- 09:00 -
Komentari (14) -
|
|
