Uz jutarnju kavicu

Sjedim pred monitorom ...slike teku ... gledam video na youtube ... skačem s jedne web stranice na drugu misli mi ne staju ni na sekundu ... razmišljam, ... mislim ... što mislim? razmišljam o tome kako sam bila sretno dijete razmišljam kako sam bojažljiva u donošenju odluka ali sam i dovoljno odlučna kad je treba donijeti i kako se poslije toga ne kajem razmišljam o danu kada ću neke prema kojima iskazujem maksimalnu toleranciju i koji mi govore iza leđa poslati u pakao Ali sada sam ovdje i pišem i slušam glazbu, gdje riječi izlaze bez razloga, rastrgana između pesimizma i optimizma, i što da radim? .. Razmišljam o budućnosti...ne moram se bojati, samo zdravlje moram čuvati premnogo je nesretnih ljudi razmišljam jer razmišljanje je život... ja ž i v i m ali mnogo više r a d i m ... *** Nitko ne može zamisliti što govorim dok šutim koga vidim kad zatvorim oči koliko sam gurnuta kad me guraju što tražim kad dignem ruke slobodno u nebesa nitko, nitko ne zna kad idem gdje se izgubim, samo rijetki znaju da za mene otići znači vratiti se a vratiti se znači povući se, da je sakriti se od zla moja slabost a da je moja snaga prijatelj u nevolji... sve ono što slijedi je oluja rijetki to znaju, a ja znam da mi vjeruju i dogodi se ...osmijeh, sunce na istoku, stisak ruke i hvala ti prijatelju... *** U neumornom lutanju bespućima blogoputova događa se da se sudbine blogera sretnu s mojom a kada poput ogledala odražavaju naše iskustvo evo...u tom trenutku te se sudbine spoje... Čak i ako zajedno putuju samo na kratku udaljenost dijeli se djelić života i ostavljaju neizbrisivi tragovi susreta... fotka:net planeta

- 09:45 -

Komentari (7) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.