Neke stvari jednostavno ne zaboravljam
o njima i ne pričam.
One su tu, provlače se kroz nabore duše i tu ostaju
Ne događaju se slučajno, nepredvidive su,
ostavljaju dubok trag i snažno utječu na mene,
modificiraju se perspektive,
čini mi se da postaju navika.
Nisu to nježne ružine latice
to su nevidljive igle i reski noževi
koji bodu, grebu, režu,
produbljuju ožiljke od svega što je bilo,
mijenjajući me zauvijek.
S vremena na vrijeme u pomoć mi dolazi Vrijeme
ono ne želi ništa mijenjati,
ono iz rane poneku iglu izvadi,
prisiljavajući me da pred svijetom
i dalje pokazujem
onu nesavršenu radost
koja se iza zatvorenih
vrata pretvara u patnju.
fotka:moja
|